Posljednji primjer, izmjene Izbornog zakona, zbunio je i same političare u našoj zemlji.
Kritike, kritike, konstantna izražavanja zabrinutosti, ali rijetko konkretna pomoć. To je ukratko uloga međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Većina poteza svodila se na pokušaj ili pak završavanje zadataka koje nisu bile u stanju godinama izvršiti domaće vlasti. Kada nije bilo dogovora, bilo je nametanja odluka. Od državne zastave, himne, mnogih bitnih zakona, do onog najzvučnijeg – Izbornog zakona Bosne i Hercegovine. Dolazak Christiana Schmidta činio se kao dobar znak i jačanje uloge međunarodne zajednice u našoj zemlji.
“Smeće, potpuno smeće! Ja ne sjedim ovdje, ja brinem o ovoj državi. U ovom gradu ljudi su izgubili živote i nismo ovdje da bi igrali političke igre”, kazao je jednom prilikom visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt.
Da su upravo političke igre bitna karika političkog života BiH, brzo je shvatio i sam Šmit, kao i ranije ostali međunarodni faktori. Očekivanja smo uvijek imali, ali je konkretna pomoć izostala, reći će struka. Mnogi međunarodni faktori imali su propuste identične kao i domaći političari, i činjenica je da su nerijetko i sami bili dio problema, a ne rješenja.
“Njegov interes je bio da procesi funkcioniraju i da se spriječe blokade kakvih je ranije bilo i da se spriječe pokušaji postizbornih manipulacija koji bi derogirali izbornu volju birača”, kaže novinar Ranko Mavrak.
“Niko, ni PIC, ni OHR, ni EU komisija, ni Evropa, nije pokrenula nešto što je postkonfliktnim društvima neophodno, to je lustracija, tranziciona pravda, istina, pomirenje, i to su reforme onih institucija, prije svega pravosuđa, koje bi to trebale da obezbijede”, kazao je Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava.
U periodu kada se mnogi političari ponašaju prema zakonima države i Ustavu kao prema švedskom stolu, međunarodna zajednica nema adekvatan odgovor ili nema volje za reakciju. Uogu medijatora preuzimaju samo u situaciji kada imaju sopstveni interes. Što su i pokazali prema Bosni i Hercegovini, nakon rata u Ukrajini. Njihove intervencije nema, a bh. politički porcesi po ko zna koji put prepušteni su sami sebi, dok su svima puna usta zalaganja za euroatlantske integracije.
“Različiti su modaliteti djelovanja predstavnika međunarodne zajednice, pa i visokog predstavnika. Moje mišljenje je, pretpostavka ozbiljnih razgovora domaćih političkih aktera koji su najodgovorniji za ovo stanje naše države jeste zapravo otvaranje procesa međusobnog povjerenja kroz različite ideje, inicijative i projekte”, kazao je Šaćir Filandra, profesor na Fakultetu političkih nauka UNSA.
“Pitanje svih pitanja je da li nove vlasti prvenstveno na nivou države je najšira koalicija u pitanju, da li imaju evropsku ideju kao svoj orijentir. Šta će oni doživjeti više kao svoj interes a više kao savjet građana. to je moje pitanje njima”, kaže Igor Davidović, bivši šef Misije BiH pri EU.
Mnogo puta smo čuli izreku “pomozite sebi, pa će vam pomoći i drugi”. Stoga, Bosni i Hercegovini je potreban dogovor i provođenje ključnih reformi. Tek tada nadati se bezrezervnoj podršci međunarodne zajednice, a ne tek kritikama i molbama koje bh. političari ignorišu, piše BHRT.