Što djeca “pokupe” od nas?
Fenomen poznat kao emocionalna zaraza objašnjava zašto djeca preuzimaju naša raspoloženja. Ako smo pod stresom, tjeskobni ili loše volje, djeca to osjete, čak i kada to pokušavamo sakriti. Njihovo ponašanje tada često postaje nemirno, plačljivo ili prkosno, ne zato što žele biti neugodna, već zato što su zbunjena i traže emocionalnu sigurnost.
Djeca kao ogledalo
Djeca ne uče samo iz onoga što im kažemo, nego ponajviše iz onoga što čine njihovi roditelji. Ako odrasli u stresnim situacijama viču, udaraju vratima ili se povlače u šutnju, dijete uči da je to način nošenja sa stresom. S druge strane, ako vide roditelja koji duboko udahne, traži pauzu ili mirno izgovori: “Sad sam ljuta, ali ću se smiriti pa ćemo razgovarati”, i oni uče kako se nositi s teškim emocijama.
Kako regulirati vlastito raspoloženje zbog djeteta?
Ne možemo uvijek biti nasmijani i smireni, i to nije ni cilj. Ključ je u emocionalnoj iskrenosti i zdravim strategijama suočavanja. Evo nekoliko savjeta:Imenujte vlastite emocije: Umjesto da pokušavate prikriti ljutnju, možete reći: “Mama je danas umorna i treba malo mira.”Brinite se o sebi: Dovoljno sna, fizička aktivnost i podrška bliskih osoba izravno utječu na vašu sposobnost smirenog reagiranja.Ispričajte se: Ako povisite ton, objasnite i ispričajte se. Djeca uče i iz naših pogrešaka.
Djeca trebaju emocionalnu sigurnost
Kada roditelji uspijevaju regulirati vlastite emocije i stvaraju atmosferu razumijevanja, djeca razvijaju višu razinu emocionalne sigurnosti. Osjećaju se prihvaćeno, viđeno i voljeno, što je osnova za razvoj samopouzdanja i empatije. Zato, iako ne možemo uvijek kontrolirati životne okolnosti, možemo raditi na tome da budemo emocionalno dostupni svojoj djeci.