Svijet

Kako je govorio Kissinger? ‘Svijet hoda po rubu, NATO je pogriješio s Ukrajinom, Hamas učinio neoprostivo, a Kina...‘

Slavni američki diplomat, politolog, geopolitički konzultant i političar.

FOTO: EPA-EFE/JASON LEE / POOL
FOTO: EPA-EFE/JASON LEE / POOL

Europa treba podržati Izrael, komentirao je nakon napada Hamasa rat na Bliskom istoku bivši američki državni tajnik Henry Kissinger, jer je smatrao kako je to bio fundamentalni napad na svjetski poredak.

Slavni američki diplomat, politolog, geopolitički konzultant i političar koji je služio kao državni sekretar i savjetnik za nacionalnu sigurnost u predsjedničkim administracijama Richarda Nixona Geralda Forda, a koji je ostavio neizbrisiv trag u vanjskoj politici SAD-a, preminuo je u srijedu u 100. godini u svom domu u Connecticutu, objavila je konzultantska firma Kissinger Associates.

Kissinger je rođen u Njemačkoj, odakle je s porodicom 1938. pobjegao pred nacizmom. Na pitanje kako se osjećao kad je vidio da neki Arapi na ulicama Berlina slave Hamasov napad na izrael, rekao je da je to bilo bolno. Masovna imigracija bila je teška pogreška, poručio je 100-godišnji Kissinger u intervjuu objavljenom na portalu Politico proteklog mjeseca.

Pročitajte još

Bila je velika pogreška pustiti toliko ljudi potpuno različite kulture, religije i vrijednosnih sustava, istaknuo je bivši američki državni tajnik, jer to unutar svake od tih zemalja stvara grupu nezadovoljnika koja stvara pritisak.

Hamasov “otvoreni čin agresije” mora se suočiti s kaznom, istaknuo je. Dijelom je to posljedica toga što Hamas misli da – uz podršku susjednih zemalja, i nečinjenje drugih uključujući Europu – može tako nešto napraviti bez da snosi teške posljedice.

Upozorio je na potencijal opasne eskalacije u regiji. Na pitanje što je po njegovom mišljenju bio glavni cilj Hamasa kad je napao, odgovorio je da je to mobiliziranje arapskog svijeta protiv Izraela. Upozorio je na opasnost od Irana i gomilanja oružja u Libanonu koje bi moglo biti iskorišteno protiv Izraela.

Sukob na Bliskom istoku nosi opasnost od eskalacije i uključivanja drugih arapskih zemalja pod pritiskom njihovog javnog mnijenja, ističe Kissinger, podsjećajući na lekcije naučene iz Jom Kipurskog rata 1973., tijekom kojeg je arapska koalicija predvođena Egiptom i Sirije napala Izrael.

Tada je svijet imao sreće da je postojao arapski lider s vizijom budućnosti, s kojim je mogao biti zaključen mir, kazao je Kissinger, ističući da ne vjeruje da takvu ličnost danas ima Hamas.

Smatram da Hamas mora biti isključen s političke bine, rekao je u jednom od svojih posljednjih intervjua iskusni diplomat koji je ostavio neizbrisiv trag u vanjskoj politici SAD-a.

Ukrajina i Rusija

Slavni američki diplomat i znanstvenik koji je savjetovao niz predsjednika SAD-a, početkom rata u Ukrajini komentirao je kako je neoprezna politika od strane SAD-a i NATO-a možda utjecala na situaciju. Kazao je da sigurnosnu zabrinutost Vladimira Putina treba ozbiljno shvatiti i napomenuo kako je bila pogreška to što je NATO signalizirao Ukrajini da bi se mogla pridružiti savezu.

– Poljska i sve tradicionalne zapadne zemlje, koje su bile dio zapadne povijesti, logične su članice NATO-a. Ali Ukrajina je, po meni, skup teritorija koji su nekoć pripadali Rusiji. Rusi ih i dalje vide kao svoje, iako neki Ukrajinci to ne vide. Ali kocka je sad bačena. Nakon načina na koji se Rusija ponašala u Ukrajini, smatram da Ukrajinu sad treba tretirati kao članicu NATO-a, na ovaj ili onaj način, formalno ili ne – kazao je 2022. Kissinger.

Govoreći o budućim scenarijima, predvidio je nagodbu koja će sačuvati ruske dobitke od njezina početnog upada u Ukrajinu 2014., kad je zauzela poluotok Krim i dijelove regije Donbas.

– Ali nemam odgovor na pitanje po čemu bi se takva nagodba razlikovala od sporazuma koji je propao stabilizirati sukob prije osam godina – zaključio je lani bivši američki državni tajnik koji je u međuvremenu svoj fokus prebacio na Kinu.

Kina

Krajem aprila The Economist je razgovarao s Kissingerom više od osam sati o tome kako spriječiti da se natjecanje između Kine i Amerike pretvori u rat. Kissinger je, kako navode, bio zabrinut. “Obje strane su uvjerene da ona druga predstavlja stratešku opasnost”, kaže on. “Na putu smo sukoba velikih sila”.

Kissingera je uznemiravalo sve intenzivnije natjecanje Kine i Amerike za tehnološku i ekonomsku nadmoć. Čak i dok Rusija ulazi u kinesku orbitu, a rat u Ukrajini nadvija prijeteću sjenu nad istočno krilo Europe, on je kazao kako strahuje da će umjetna inteligencija pojačati kinesko-američko rivalstvo. Diljem svijeta, ravnoteža snaga i tehnološki temelj ratovanja mijenjaju se tako brzo i na toliko mnogo načina da zemljama nedostaje bilo kakvo utvrđeno načelo na temelju kojeg bi mogle uspostaviti red. A ako ga ne mogu pronaći, mogu pribjeći sili. “Nalazimo se u klasičnoj situaciji prije Prvog svjetskog rata”, kazap je, “gdje niti jedna strana nema mnogo margine političkih ustupaka i u kojoj svaki poremećaj ravnoteže može dovesti do katastrofalnih posljedica”.

Prema njegovom mišljenju, sudbina čovječanstva ovisi o tome hoće li Amerika i Kina moći zajedno. On je vjeravo da im brzi napredak umjetne inteligencije ostavlja samo pet do deset godina da pronađu način za postići to. Kissinger je imao i nekoliko uvodnih savjeta za buduće čelnike. “Odredite gdje ste. Nemilosrdno”, kaže on. U tom duhu, polazište za izbjegavanje rata je analiza rastuće kineske nervoze. Unatoč reputaciji da je bio pomirljiv prema vladi u Pekingu, priznao je da mnogi kineski procjenitelji situacije vjeruju da je SAD na uzbrdici i da će ih “stoga kao rezultat povijesne evolucije na kraju potisnuti”.

Kazao je tada kako vjeruje da kinesko vodstvo zamjera narativ zapadnih kreatora politike o globalnom poretku temeljenom na pravilima, dok ono što zapravo misle jest to da su pravila američka, pa tako i poredak. Kineski čelnici su uvrijeđeni onim što vide kao snishodljivu pogodbu koju nudi Zapad, a to je da Kini osiguraju privilegije ako se bude dobro ponašala – dok oni zasigurno smatraju da bi privilegije trebale pripadati njima po pravu, kao sili u usponu. Neki u Kini, kako navodi, sumnjaju da je SAD nikada neće tretirati kao ravnopravnu i da je glupo i zamišljati da bi mogla.

No, Kissinger je također upozorio na pogrešno tumačenje kineskih ambicija. U Washingtonu “kažu da Kina želi svjetsku dominaciju… Odgovor je da oni žele biti moćni”, kaže on. “Oni se ne kreću u smjeru svjetske dominacije u hitlerovskom smislu, kaže Kissinger. “Oni ne razmišljaju tako niti su ikada tako razmišljali o svjetskom poretku”. U nacističkoj Njemačkoj rat je bio neizbježan jer je bio potreban Adolfu Hitleru, kaže Kissinger, ali Kina je drugačija. Upoznao je, kaže, mnoge kineske vođe, počevši od Mao Zedonga i nije sumnjao u njihovu ideološku opredijeljenost, ali ona je uvijek bila utkana u istančan osjećaj za interese i mogućnosti njihove zemlje.

Kissinger je kazao kako smatra kineski sustav više konfucijanskim nego marksističkim, a to vodi kineske vođe da postignu maksimalnu snagu za koju je njihova zemlja sposobna i da traže poštovanje zbog svojih postignuća. Kineski čelnici žele biti priznati kao konačni suci međunarodnog sustava o vlastitim interesima. “Kad bi postigli superiornost koja se istinski može iskoristiti, bi li je doveli do točke nametanja kineske kulture? Ne znam. Moj instinkt je Ne…(Ali) vjerujem da je u našoj sposobnosti spriječiti da do te situacije dođe kombinacijom diplomacije i sile”.

Jedan prirodan američki odgovor na izazov kineske ambicije je ispipavanje kao način da se utvrdi kako održati ravnotežu između dviju sila. Drugi je uspostaviti stalni dijalog između Kine i SAD-a. Kina “pokušava igrati globalnu ulogu. U svakoj tački moramo procijeniti jesu li koncepcije strateške uloge kompatibilne“, naveo je. Ako nisu, onda će se postaviti pitanje sile. “Je li moguće da Kina i Sjedinjene Države koegzistiraju bez prijetnje općeg međusobnog rata? Mislio sam i još uvijek mislim da (jest)”. No, priznao je da uspjeh nije zajamčen. “Možda neće uspjeti”, kazao je. “I stoga, moramo biti dovoljno vojno jaki da preživimo neuspjeh”.

Posljednje špznato Kissingerovo putovanje bilo je upravo u Kinu. Dogodilo se to u srpnju kada se ovaj geopolitički mag tamo susreto s kineskim ministrom obrane Lijem Shangfuaom – generalom koji se nalazi pod američkim sankcijama iz doba vlade Donalda Trumpa zbog kupnje ruskog oružja.

Li se držao zadane partijske forme razgovora, pozvao se na Xijeva načela “uzajamnog poštovanja, miroljubive koegzistencije i suradnje u kojoj svi pobjeđuju te ukazao na pravi način da se Kina i Sjedinjene Države slažu u novoj eri”. Kineska agencija navela je da je Kissinger rekao da “u današnjem svijetu izazovi i mogućnosti koegzistiraju, a Sjedinjene Države i Kina trebaju eliminirati nesporazume, mirno koegzistirati i izbjegavati sukobe”. China Daily dodaje: “Dodao je [Kissinger] da bi dvije vojske trebale ojačati komunikaciju, uložiti sve napore u stvaranje pozitivnih ishoda razvoja bilateralnih odnosa te održati mir i stabilnost u svijetu”.

Američka vlada potvrdila je da zna za Kissingerov put, ali da nije djelovao u ime Washingtona. Kissinger se u svojoj stotoj godini nije zaputio preko Pacifika samo da bi popio čaj u Ministarstvu obrane. Global Times, partijsko glasilo na engleskom, u komentaru je zaključio kako neki eksperti vjeruju da bi Kissinger, kao utjecajni, stari kineski prijatelj, mogao odigrati važnu ulogu u otvaranju puta obnovi komunikacije na vojnoj razini.

“Poboljšanje bilateralnih odnosa vjerojatno je potaknuto namjerama obiju strana, posebice SAD-a, a Henry Kissinger, unatoč sto godina na plećima, ponovno je preuzeo ključnu ulogu komunikacijskog mosta u kinesko-američkim odnosima”, stajalo je u zaključku, prenosi Jutarnji.hr.

Prihvati notifikacije