Pjesme su se probijale do publike, očekivanja su rasla, a ime pjevača Samira Ramića počelo se sve češće pojavljivati na radijskim i televizijskim top listama. No, umjesto najavljenog uspona, desio se, tišinom obavijen, nestanak sa scene.
-To je usud ljudi koji izgore u stvaranju velikih planova, prisjeća se danas Samir, govoreći smireno, bez gorčine. Nisam ja nikad potpuno ostavio muziku. Samo… sve ono što smo pokušali sa grupom nije zaživjelo onako kako smo željeli.
I zaista, lista prepreka bila je duga: Skupa ulaganja u projekte, estradna klima koja nije bila naklonjena novim bendovima, a posebno, kako kaže, inertnost izdavačke kuće koja gotovo da nije ništa radila na medijskoj promociji albuma.
-Kad sve sabereš, ulagati u novi album tada je izgledalo kao bacanje sredstava, pojašnjava.
Ipak, Samir se muzike nije odrekao. U posljednjih deset godina svirao je po Evropi, izvodeći pop-rock repertoar na engleskom, njemačkom i španskom jeziku. To je bio njegov tihi kontinuitet, oživljavanje zanata.
-To je iskustvo koje te izbrusi, kaže. Ali sve te godine nosio sam osjećaj da treba da se vratim našoj publici. Jednostavno, zaželio sam se našeg melosa i Bosne. Zato se vraćam kao solista. Želim ponovo pisati, komponovati i pjevati za našu raju.
Još kao tinejdžer u Banja Luci svirao je bubnjeve, zatim gitaru i keyboard. Danas ima stečeno iskustvo i vlastiti studio, gdje ne samo da snima i producira projekte drugih kolega, nego i „kuha“ pjesme za svoj novi, potpuno autorski album.
-Ponovo pišem, komponujem i pjevam za našu raju, za ljude koji su odrastali uz takve pjesme.
U njegovim riječima osjeti se i uzbuđenje i mirno samopouzdanje čovjeka koji više ne juri za scenom, nego joj se vraća na svoj način.
U tom povratku pomaže mu i legendarni harmonikaš Fahrudin Fahro Vezović Poglavica, čiji senzibilitet unosi prepoznatljiv bosanski kolorit u Samirove nove pjesme.
-Hoću da album bude po mojoj mjeri i po duši Bosne i Hercegovine, kaže Samir.
Pored muzike, Samir ima i drugu ljubav-oldtimere. Stare „Folcike“, „Mercedesi“ i neizbježne „Fiće“ zauzimaju poseban kutak njegove svakodnevnice.
-Nevjerovatan je osjećaj restaurirati automobil. Kad ga vratiš u život, kao da si vratio dio prošlog vremena, priča.
U garaži lakira, sređuje, polira… To mu je, kaže, terapija.
-Ako ne radim muziku, onda radim aute. A za sve što radim imam ogromnu podršku porodice. Bez njih od onog čime se bavim nebi bilo ništa.
Samir danas ulazi u novu fazu karijere. Bez žurbe, bez pritiska, ali s jasnom vizijom. Publika koja se sjeća „Casanove“ sada će imati priliku da čuje nešto zrelije, dublje, rađeno u tišini studija i garaže, negdje između nota i mirisa starog ulja.
A ko zna, možda će se, kao i on, mnogi zaželjeti melodija koje prizivaju vrijeme kada je estrada bila jednostavnija, a emocija dovoljna za hit.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.