Ovih dana predstavio je dvije nove kompozicije “Chat sa gitarom” i “Šapat duše”, za koje je snimio i video spotove. Oba ostvarenja polako, ali sigurno pronalaze put do publike.
Iako je riječ o instrumentalnoj muzici, Ljuca ostaje vjeran svom prepoznatljivom autorskom rukopisu. Njegove melodije i bez riječi pričaju priče, nose emociju i potvrđuju ono po čemu ga publika godinama prepoznaje – iskrenost, jednostavnost i muziku koja ne robuje prolaznim trendovima. Tokom višedecenijskog rada izgradio je prepoznatljiv kantautorski izraz, ostajući dosljedan vlastitom senzibilitetu i uvjerenju da dobra pjesma mora imati dušu.
Njegova nova djela pokazuju da muzika ne mora imati tekst kako bi dotakla slušaoce. Upravo zato sve veći broj pregleda video spotova i pozitivni komentari predstavljaju potvrdu da publika prepoznaje kvalitet, bez obzira na formu u kojoj je predstavljen.
“Prva kompozicija nastala je sasvim slučajno. Radio sam na jednoj pjesmi kojoj nikako nisam mogao pronaći odgovarajući refren. U jednom trenutku shvatio sam da melodija sasvim dovoljno govori sama za sebe, pa sam odlučio da je predstavim u instrumentalnoj verziji”, kaže Besalet Ljuca.
Druga kompozicija, “Šapat duše”, donosi spoj akustične gitare i simfonijskog zvuka.
“Odsvirao sam melodiju na gitari, a zatim sam se djelimično poslužio aplikacijom ‘Suno’, koja mi je pomogla da kompozicija dobije orkestarsku dimenziju kakvu sam zamislio. Drago mi je što su prve reakcije publike izuzetno pozitivne. To mi daje dodatni motiv da nastavim raditi na sličnim projektima i publici ponudim još instrumentalnih kompozicija.”
Iako ga raduje činjenica da njegova muzika pronalazi put do slušalaca, ovaj kantautor ne krije razočarenje odnosom društva prema autorima i njihovom radu. Smatra da su ljudi koji stvaraju muziku često najmanje cijenjeni upravo onda kada bi njihov trud trebao biti adekvatno nagrađen.
Posebno ga boli način na koji se raspoređuju autorske naknade.
“Neshvatljivo je da veliki broj članova AMUS-a za šest mjeseci dobije tantijeme od svega četiri ili deset konvertibilnih maraka. Postavlja se pitanje da li ova asocijacija čini dovoljno kako bi od medijskih kuća i svih drugih korisnika naših autorskih djela naplatila sredstva koja autorima po zakonu pripadaju. Svakodnevno svjedočimo javnom emitovanju i izvođenju naših pjesama, a za to autori ostaju uskraćeni za zasluženi honorar.”
Dodaje kako vjeruje da se značajan dio problema može riješiti uvođenjem savremenih sistema za precizno evidentiranje emitovanja muzike.
“AMUS prikupi značajna sredstva od emitera, ali do velikog broja autora stižu tek simbolični iznosi. S pravom se pitamo gdje završava ostatak tog novca. Umjesto subjektivnih procjena o tome čija se muzika emituje, potrebno je ulagati u savremene softvere koji će tačno registrovati svako emitovanje. Samo tako može postojati pravedna raspodjela tantijema. Godinama tražimo od nadležnih institucija da ozbiljnije preispitaju rad AMUS-a i način raspodjele autorskih naknada, ali konkretnih pomaka još nema.”
Bez obzira na brojne izazove, Besalet Ljuca ne odustaje od stvaranja. Njegova gitara i dalje ostaje glavni sagovornik kroz koji prenosi emocije, a nove instrumentalne kompozicije potvrđuju da inspiracija ne jenjava.
Istovremeno, svojim javnim istupima nastavlja ukazivati na potrebu da se autorima vrati dostojanstvo i omogući da od svog stvaralaštva mogu živjeti, jer bez autora nema ni novih pjesama koje publika svakodnevno sluša.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.