Krajnje je vrijeme da se trznemo iz tog stanja, da se pokrenemo, suočimo sa istinom, pojave koje nas okružuju nazovemo pravim imenom, a svjesni toga da kreiramo naše društvo na temelju istine i pravde u kojem će svaki čovjek imati jednaka prava naglasio je za Fenu Dervišević.
Tim djelom upozorava da se demokratija zloupotrebljava da bi se, kako je to kazao, uspostavio sistem robovanja neokolonijalnim silama. U tom procesu, kako je kazao, porobljeni pojedinci, zajednice pa čak i cijele države gube slobodu, svoje pravo, imovinu, gube svoj identitet i život.
Autor navedeno pojašnjava ‘na primjeru “slobodne trgovine” čime se u konačnici uništi u velikoj mjeri domaća privreda, proizvodnja i na taj način to društvo učini ovisnim od proizvoda iz inozemstva’.
Mišljenja je da našu budućnost, sigurnost i prosperitet možemo i trebamo zasnivati prvenstveno na vlastitim kapacitetima. Uvjeren sam da nas tome uči prošlost ali i sadašnjost, zapravo ne možemo očekivati od međunarodnih faktora (zastupnika neokolonijalno-imeperijalističke ideologije) da će doprinijeti ostvarenju naših potreba posebno sigurnosnih.
Postajemo ovisni upravo o onima koji su tu zbog vlastitih interesa i koji upravo teže našoj ovisnosti o njima – ekonomski, privredno, zdravstveno, sigurnosno i u svakom drugom pogledu. Njihov cilj jeste da vladaju drugima dok pri tome pokazuju neznanje i nemoć da vladaju sobom. Pohlepa, oholost, sebičnost našli su mjesto u njima samima. Suštinski problem je u tome što su bogati gladni, a ne u tome što su siromašni gladni. Upravo zato što u suštini interes nije smanjenje siromaštva već bogaćenje, čak i na siromašnima i bolesnima. Kao takvi, zatočeni u materijalizmu, nastoje materijalizirati sve što ih okružuje i na taj način vladati drugima. Pri tome se sve više udaljavaju od etike i estetike što za posljedicu ima širenje zla – poručuje Dervišević.
I tom instalacijom Dervišević se pita ‘zašto je toliko nepravde u svijetu i pored postojanja Međunarodnog suda pravde. Kao da je vremenom postalo sve više nepravde, umjesto da bude obrnuto’.
Prema riječima autora, instalacija plavi UN šljem u kombinaciji sa rukohvatom sa potrošačke korpe djelomično se može dovesti u vezu i sa njegovim djelom o kavezu kojim je ukazao da su materijalizirane mnoge univerzalne vrijednosti poput mira, pravde, ljubavi, istine i kao takve zarobljene (ograničene), a sve zarad posvećenosti interesima i robovanja samo tim interesima. Obje instalacije postavljene su, ranije ove godine, ispred zgrade Međunarodnog suda za pravdu u Den Hagu.
Almir Dervišević rođen je u Sarajevu, a živi i radi u Nizozemskoj. Posljednjih 20-ak godina postavio je nekoliko instalacija u Hagu (ispred zgrade Međunarodnog suda pravde i Vlade Nizozemske) te Utrehtu, Briselu, Ženevi. Tako nastoji ukazati na intenzivniji i efikasniji rad na planetarnom ostvarenju pravde, Međunarodnog suda pravde ali i društva općenito.