Sa samo sedamnaest godina Inel Nukić očarao je stručni žiri najgledanijeg takmičenja koji je tokom devet mJeseci tvrdio da je talentovani momak budućnost „Grand“ produkcije.
Ekipa Grand portala odlučila je da posjeti Živinice, grad u Bosni i Hercegovini u kome Inel živi sa porodicom.
Osim što smo usnimili Inelovu kuću i proćaskali sa njegovim roditeljima i sestrom, posjetili smo i njegovu osnovnu školu.
Kuća Inela Nukića puna ljubavi i harmonije, svaki detalj ostavlja bez teksta
Sa širokim osmjehom na licu i dobrim raspoloženjem, u društvu roditelja i sestre, Inel je ekipi Granda poželio dobrodošlicu, uz iće i piće.
Iako na trenutke ni sam nije vjerovao da je dio finala najgledanijeg muzičkog takmičenja, ali i da je ekipa Granda u njegovoj rodnoj kući, Inel je sa osmijehom proćaskao sa ekipom i sumirao prethodnih devet mkeseci.
-Osjećaj je nevjerovatan, ovo je veliki uspjeh za mene i još sam u šoku. Bitno mi je da me svi podržavaju, vjeruju u mene. Mislim da će da bude dosta glasova i da podrške neće manjkati. U poređenju sa mojim prvim pojavljivanjem u „Zvezdama Granda“ mislim da sam deset stepenica iznad toga što sam bio. Dosta sam se opustio, počeo sam da se smijem, razdraganiji sam, sretniji sam kad stanem na scenu, pa i pjevanje se poboljšalo- ponosno je rekao sedamnaestogodišnji Inel koji je ove sezone branio boje tima Marije Šerifović.
-Marija je zadovoljna i stalno mi govori da sam dobar pjevač i veliki talenat. Hvala svakom članu žirija, stvarno sam imao dosta podrške od njih. Bosanac je jedan od najboljih članova žirija, nikada nisam imao problem ni sa kim, pa tako ni sa njim. Imali smo jedan nesporazum, ali nije to ništa strašno, on je meni govorio sve u najboljoj namjeri- dodao je mladi pjevač u razgovoru za Grand.
Iako je tokom takmičenja dokazao da je jedan od najboljih narodnjaka, mnogi su prokomentarisali da se od mnogih razlikuje po tome što je osim pjesama sa područja Bosne, često pjevao i šumadijske numere.
-Mislim da se ne treba ograničavati sa muzikom, treba sve probati. Odrastao sam uz muziku, volim muziku, zato sam pjevao i sevdalinke, i Šabanove pjesme, tvrde narodnjake, šumadijske. To volim, to mi je u srcu iako nisam Šumadinac. Prva tri kruga nisam imao mentora, borio sam se za njega i to je moja Marija Šerifović, koju pozdravljam ovim putem. U početku mi je otac pomagao, on je mnogo zaslužan za sve ovo i hvala mu na tome- sa osmjehom je priznao u razgovoru za portal, a potom i pustio glas i zapjevao pred kamerama.