“Mi smo spremni pucati i metak je u cijevi”, to je posljednja poruka mladića iz Vinkovaca prije nego što je ispalio smrtonosne hice u svog oca, a poslije i sam pao od policijskog metka. U videu koji je objavio, pokazao je dva pištolja, a za jedan je rekao “da skida slonove”. I dok se policija službeno ne izjašnjava o porijeklu oružja, sasvim je izvjesno da ga on legalno nije mogao posjedovati. Tako će zločin u Vinkovcima ući u još jedan statistički niz prisutan već godinama, koji pokazuje da je od deset ubistava, njih čak devet počinjeno ilegalnim vatrenim oružjem.
S 0,9 ubistava na 100.000 stanovnika u 2020. godini Hrvatska je, prema statistici Svjetske banke koja redovito objavljuje podatke o broju ubistava na 100.00 stanovnika, među članicama EU s relativno visokom stopom ubistava. Primjerice, Italija bilježi 0,4, Slovenija 0,6, a Njemačka 0,8 ubistava. Je li moguće da Hrvatska, uz Švedsku koja ima nešto više od deset miliona stanovnika i u kojoj eksplozija nasilja i obračuna bandi poprima sve više i ozbiljne političke konotacije, ima drugu najveću stopu ubistava vatrenim oružjem, kako je to 29. marta objavio Max Daly na news portalu Vice? Daly je globalni urednik za droge i specijalizirao se za izvještavanje o drogama i kriminalu, a poziva se na članak iz The Guardiana koji je objavio švedsku analizu o ubistvima vatrenim oružjem u 22 evropske zemlje.
Prema podacima MUP-a, u Hrvatskoj je 2022. evidentirano 27 ubistava, što je za tri ubistva, odnosno deset posto manje u usporedbi s 2021. godinom i sva su razriješena, kao i tri ubistva iz prijašnjih godina. Ono što nismo našli u MUP-ovoj statistici jest način izvršenja, a ni do danas nismo dobili odgovore o udjelu ubistava vatrenim oružjem u ukupnom broju ubistava i na 100.000 stanovnika te usporedbu s drugim zemljama. “U državama koje imaju veću stopu posjedovanja oružja, imaju i veću stopu ubistava”, zaključili su još 2011. godine u stručnom članku “Policija i sigurnost” autori Dean Savić, Ivana Glavina i Jure Tadić kad su analizirali odnos dostupnosti oružja i stope ubistava na području bivše Jugoslavije. Analizirano je i desetogodišnje razdoblje ubistava, iz kojeg je proizašlo da je broj onih koja su počinjena vatrenim oružjem oko 50 posto u odnosu na ukupni broj ubistava.
Ono što, pak, povezuje Švedsku i Hrvatsku jest to što nas ta skandinavska država svrstava u zemlje iz kojih dolazi oružje kojim se obračunavaju narkobande i kriminalni klanovi u toj zemlji. Oružje ostalo iz rata – eksploziv, kalašnjikovi i bombe – uhodanim krijumčarskim kanalima stiže do Švedske. Dostupnost oružja krucijalni je problem koji muči Šveđane, ali i hrvatske analitičare. I ne samo njih, nego sve evropske policije i Europol. O tome svjedoče brojne akcije zapljene ilegalnog oružja, a o posljednjoj u nizu, pod nazivom “Conversus”, koju je vodila rumunska nacionalna policija i u kojoj su sudjelovale policije iz 31 zemlje, među kojima je i Hrvatska, izvijestio je u ponedjeljak Europol. U akciju koja je uz koordinaciju Europola provedena od 20. do 24. februara bile su uključene snage za provedbu zakona iz 31 zemlje, zajedno s Eurojustom i Europskom komisijom. Ovaj je put signalno oružje proizvedeno u Turskoj, ali i brojno drugo, prepravljeno u smrtonosno oružje.
Kako bi se spriječilo da se signalno oružje pretvara u smrtonosno uspostavljena je Europska multidisciplinarna platforma za borbu protiv kaznenih djela (EMPACT). Cilj EMPACT-ove aktivnosti vezane uz nezakonito oružje jest izgradnja obavještajne slike stanja preinačenog oružja u EU. To omogućava državama članicama da poduzmu operativne mjere protiv osoba koje nezakonito kupuju, prepravljaju ili trguju oružjem za uzbunjivanje i signalizaciju. Učiniti oružje teže dostupnim te strože kažnjavati nabavljanje, posjedovanje i preprodaju oružje smatra se “spasonosnim receptom”.
I dok države poput Švedske vode statistiku o tome koliko je ubistava počinjeno vatrenim oružjem u toj, ali i u drugim zemljama, mi nemamo vlastitu statistiku o tome koliko se u najtežim kaznenim djelima – ubistvima i pokušajima ubistava te obračunima u krimi-miljeu – koristi oružje, kako legalno tako i ilegalno, te koliko je još ilegalnog oružja u privatnim arsenalima. Prema nekim procjenama, unatoč svim akcijama “Zbogom, oružje” i “Manje oružja, manje tragedija” te apelima da ga se vraća policiji bez sankcioniranja, u Hrvatskoj ima više od 50.000 “dugih cijevi” koje se ni ne smije posjedovati, a “kratkih” višestruko više.
Treba li onda čuditi što smo po broju ubistava vatrenim oružjem u europskom vrhu i pitati je li sve to isključivo posljedica rata ili ima i nekih drugih faktora koji govore tome u prilog, čime bi se ozbiljno trebali pozabaviti ne samo kriminalisti, nego i sociolozi i psiholozi, piše Jutarnji