Revolucionarna studija, objavljena u sklopu radionice New Approaches to 3D Vision, otkriva intrigantan kontrast između virtualne i fizičke stvarnosti, a njeni bi rezultati mogli ukazati na sasvim novi smjer u primjeni virtualne stvarnosti. Radionicu organizira Kraljevsko društvo i uključuje rasprave o mogućnostima i ograničenjima virtualne stvarnosti.
Neuronaučnici kanadskog Univerzitetaa Western otkrili su fenomen: stvarnost koja se nalazi u virtualnim područjima tješnje je povezana s našim očekivanjima nego stvarnim vizualnim informacijama.
Ova najnovija studija ukazuje na izazove online kupovine. Naime, online kupci često budu razočarani kad kupe nešto što nisu očekivali pa otkriju, na primjer, da je atraktivan džemper kupljen preko interneta zapravo napravljen za lutke, a ne za odrasle.
U poređenju s iskustvima u trgovinama u stvarnom svijetu, gdje kupci mogu puno lakše tačno procijeniti veličinu artikala, kupnja putem interneta može biti komplicirana jer u tom virtualnom kruženju nedostaju fizički znakovi koji utječu na vizualno razumijevanje. S nekoliko drugih referentnih tačaka dostupnih tokom virtualnog pregledavanja kataloga proizvoda, kupci se oslanjaju na iskustva iz stvarnog života i pretpostavljaju da glomazni džemperi pristaju ljudima, a ne lutkama.
Rastući svijet virtualne stvarnosti otvara mogućnost online kupovine. Ipak, istraživači su htjeli istražiti je li percepcija veličine u VR-u usporediva ili inferiorna s onom doživljenom pri fizičkom promatranju objekta.
Eksperiment su proveli istraživači imerzivne neuroznanosti Univerziteta Western. Sudionicima studije su u virtualnoj stvarnosti prikazani poznati predmeti, poput kockica i lopti, a oni su trebali procijeniti njihovu veličinu. Kako bi se bolje razumjela percepcija veličine, VR je korišten za prikaz predmeta na različitim udaljenostima uz zadržavanje fiksnog kuta gledanja.
Rezultati su pokazali da binokularni znakovi nisu previše utjecali na sudionike ispitivanja uronjene u simulirano okruženje. Čak i kad im se predoče vizualne informacije koje sugeriraju da je predmet određene veličine ili udaljenosti, pojedinci u virtualnoj stvarnosti vjerojatnije će se osloniti na svoje prethodno znanje o pravoj veličini predmeta nego na ono što vide svojim očima.
Studija sugerira da naša prethodna iskustva igraju veliku ulogu kad je u pitanju razumijevanje veličine unutar VR okruženja. To znači da vizualni znakovi nisu uvijek pouzdana zamjena za osobna iskustva.
Iako eksperiment, objavljen na stranicama Philosophical Transactions of the Royal Society B, pokazuje da VR nije tako pouzdan kao što mislimo, on nudi neke obećavajuće implikacije.
Autori studije pokazali su naime kako poznati objekti mogu ponuditi pokazatelje veličine uz koje ćemo se bolje snalaziti među slikama. Ugradnjom ovih poznatih elemenata u prizore virtualne stvarnosti možemo poboljšati rezultate kad su u pitanju zadaci poput uklanjanja tumora, budući da oni služe kao pomoć u točnom sagledavanju njegove veličine i lokacije, piše bug.hr.