Vjeruje se da je Codex Sassoon, koji datira s kraja 9. do početka 10. stoljeća, najranija i najpotpunija hebrejska Biblija.
Biblijin put
Prije otprilike 1100 godina, pisar u današnjem Izraelu ili Siriji počeo je raditi na knjizi. Pisana je na otprilike 400 velikih pergamentnih listova, sadrži kompletan tekst hebrejske Biblije, a ispisana je kvadratnim slovima sličnim onima u Tori u bilo kojoj današnjoj sinagogi.
Nakon što je nekoliko puta promijenila vlasnika, završila je u sinagogi na sjeveroistoku Sirije, koja je uništena oko 13. ili 14. stoljeća. Zatim je nestala skoro 600 godina.
Otkako je ponovo izašla na vidjelo 1929. godine, Biblija se nalazila u privatnim kolekcijama, piše New York Times.
Knjiga, čija je dimenzija oko 30 x 35cm i težina 11 kilograma, smještena je u neupečatljiv smeđi kožni povez iz ranog 20. vijeka.
Na kralježnici je utisnut broj 1053 – kataloški broj u kolekciji Davida Solomona Sasuna, britanskog kolekcionara i naučnika je kupio 1929. godine, nakon što je viđena opet nakon 600 godina. (Trenutni vlasnik je švicarski finansijer i kolekcionar Jacqui Safra.)
Codex Sassoon, kao što je poznato, Sotheby’s najavljuje kao najraniji primjer gotovo potpunog kodeksa koji sadrži sve 24 knjige hebrejske Biblije. (Nedostaje oko pet listova, uključujući prvih 10 poglavlja Postanka.)
Predviđena za prodaju na aukciji u maju, vrijednosna procjena bi je mogla učiniti najskupljom knjigom ili historijskim dokumentom ikada prodatim.
Biblijski kodeks i forma
Codex Sassoon priča više priča – ne samo one koje prepričavaju stranice, već i priču o samoj hebrejskoj Bibliji i kako je njen tekst fiksiran te potom prenijet u obliku koji danas poznajemo.
Najraniji poznati hebrejski biblijski rukopisi su Svici s Mrtvog mora, koji datiraju iz trećeg vijeka p.n.e. do prvog vijeka nove ere. Zatim je došlo ono što naučnici opisuju kao skoro 700 godina tišine, sa samo nekoliko preživjelih fragmenata teksta.
Tokom ovog perioda, hebrejska Biblija je sačuvana i prenošena usmeno. Dok su hrišćani počeli da koriste kodeks (formu knjige koju danas poznajemo) još u drugom vijeku, potpuni hebrejski biblijski kodeksi se pojavljuju tek u devetom vijeku.
Tekst sačuvan u ovim Biblijama poznat je kao masoretski tekst, po masoretima, naučnicima-piscima koji su živjeli u Palestini i Babiloniji od otprilike šestog do devetog stoljeća, i razvili su sisteme bilješki kako bi osigurali da se tekst čita i prenosi ispravno.
Masoretske Biblije sadrže sistem tačaka za samoglasnike ispod slova, poznatih kao nikud, kojima je funkcija da naznače kako hebrejske riječi (koje su napisane bez samoglasnika) treba izgovarati i razumjeti.
Prema rabinskom zakonu, svici Tore moraju biti napisani bez takvih oznaka da bi bili prikladni za ritualnu upotrebu u sinagogi. Ova vrsta kodeksa, sa svojim formatom koji je prilagođeniji korisniku bio je namijenjen proučavanju.
Masoretski kodeksi su također korišteni za kopiranje svitaka Tore, zadatka uz pomoć dva seta bilješki – jedna se proteže duž vrha stranica, druga između tri stupca teksta – dajući detaljne upute o ispravnom načinu pisanja teksta, uključujući precizan broj slova i riječi.
Hebrejska Biblija je temelj tri abrahamske vjere: judaizma, kršćanstva i islama, prenosi N1.