Ekspertni tim predvodi prof. dr. Mevludin Hasanović, koji je nedavno održao inspirativno predavanje o temi “Lijepa riječ kao lijepo drvo”.
Profesor Hasanović govorio je za Fenu o tome koliko bosanskohercegovačkom društvu nedostaje lijepih riječi i da li sve češća upotreba ružnih riječi za posljedicu ima slučajeve poput posljednjeg u OŠ Lukavac Grad.
“To je jedna univerzalna poruka i ona je iz Objave časne i nama je naš Stvoritelj tu objavu poslao kao uputu za cjeloživotno ponašanje u svim prilikama i uvijek. To se ne može ničim zamijeniti i nikada. Ova prilika je samo pokazatelj da mi u međuvremenu nismo imali lijepih riječi kojima smo se služili već smo se služili ko zna kakvim riječima i sve što je proizvod ružnih riječi jeste dokaz da na kraju slijedi neka katastrofa. Dragi Bog kaže da je ružna riječ kao drvo iščupano iz korijena i zaista iščupanom drvetu iz korijena nema opstanka na zemlji”, ocijenio je on.
Virtuelni način komuniciranja
Hasanović smatra da sve što radimo, pa i spontano, ako je to povezano s ružnim riječima, a time i ružnim ponašanjem, iza toga dolaze razne katastrofe. Podvlači da svi vidimo kakva je sada situacija u svijetu, iako smo povezani s virtuelnim načinom komuniciranja, svi su ljudi na neki način na mrežama, tu su hiljade prijatelja, ali su oni virtuelni.
“Nemamo danas da sjednemo i razgovaramo, da se kao ljudi spustimo na nivo emocionalnih potreba i da kažemo jedni drugima kako se osjećamo, a to da popratimo lijepim komentarima, prihvatanjem tuđih muka i tegoba i znači da ljudi osjete kako pripadaju nekome, da ih neko hoće saslušati, da ih nakon toga lijepim riječima obraduje i da dobiju nadu za nastavak života bez obzira na to koliko im je teško, pogotovo kada su u pitanju gubici”, podvukao je.
Hasanović je mišljenja da je nedavni tragični događaj u osnovnoj školi u Lukavcu upozorenje, navodeći da su takve informacije ranije dolazile iz dalekih zemalja, a sada se takvi događaji bilježe u zemljama regije.
Stoga smatra vrlo važnim da se pod hitno naprave intervencije poput današnjeg razgovora, nazivajući takve događaje takozvanim intervencijama u krizi. On najavljuje da će danas na Klinici za psihijatriju nekoliko eksperata za mentalno zdravlje u grupama razgovarati sa učenicima, predškolskom djecom, roditeljima i nastavnicima kako bi pomogli da iz ove krize izađu što prije.
“Cilj je da se ne vuku posljedice jer nakon akutne reakcije na stres koja ima sa sobom tzv. zaleđenost ili utrnulost emocija, ljudi u jednom trenutku samo zamru da bi prošli kroz tu tešku situaciju koja je i kao prijetnja i kao najava onog što se desilo, jer govori o opasnosti za naš lični integritet, ali i kolektivni. U tom smislu ćemo ljudima pomoći da izventiliraju, da ispričaju šta je u njihovom srcu, u njihovoj duši, u njihovim relacijama te time pokušati spriječiti nastanak postraumtskih stresnih posljedica”, ustvrdio je on.
Trajne promjene ličnosti
Napominje da se nakon akutnog stresa koji traje mjesec do dva razvija posttraumatski stresni poremećaj i ako se on ne liječi dvije godine, imajući u vidu da ga ljudi vrlo često trpe, ne žele da idu na psihijatriju niti da traže pomoć okrečući se različitim porocima te se time još više izoluju u svom bolu, tada se razvija u trajne promjene ličnosti nakon katastrofičnih događaja koji se klasifikuje kao kompleksni PTSP. To je nešto što zadire duboko u strukturu ličnosti i ljudi ostaju trajno promijenjeni nakon toga, upozorio je.
“Zato je vrlo važno da ovdje i našoj javnosti, ali i svim ljudima iz različitih struka pokažemo da je najbolji način da se odmah organizujemo i da uradimo što je neophodno kako bismo štete koje slijede smanjili na minimum ili ih eliminisali ako je moguće”, ocijenio je za Fenu prof. dr. Mevludin Hasanović.
U teškim situacijama kakva je trenutna u Lukavcu postavlja se pitanje da li je lijepa riječ mogla spriječiti katastrofalne posljedice. On smatra da se poslije tog događaja može analizirati gdje se pogriješilo.
Razgovori sa učenicima, nastavnicima i roditeljima obavljeni su u odvojenim prostorijama, a pedagozi, psiholozi i psihijatri stavili su se na raspolaganje svakom pojedincu kome je eventualno potrebna pomoć nakon preživljene traume.