Nacrt zakona o vanjskim poslovima Bosne i Hercegovine izrađen je za vrijeme mandata Igora Crnadaka, ali je zaustavljen na komisiji. Nakon toga bivša ministrica vanjskih poslova Bisera Turković utvrdila je prijedlog zakona na koji su postojale primjedbe te nije usvojen, pa je stajao negdje u ladici, da bi tek nedavno ugledao svjetlost dana.
Šesnaestog maja ove godine Vijeće ministara BiH jednoglasno je utvrdilo Prijedlog zakona o vanjskim poslovima BiH uz određene korekcije na sjednici koje će biti ugrađene u zakonski prijedlog prije upućivanja Parlamentarnoj skupštini BiH u redovnu proceduru.
Jasna distinkcija
Ono o čemu govori prijedlog jeste da bi strategija vanjske politike trebala biti zamijenjena zakonom, da se objedinjuju postojeće regulative u jedan zakon kojim se sistemski definira ova oblast, da se donošenjem ovog zakona, o kojem nije bilo saglasnosti u ranijim sazivima Vijeća ministara BiH, omogućava uspostavljanje jasne distinkcije između vanjske politike i vanjskih poslova, koji se vrše putem diplomatije, a krucijalan razlog jeste napredovanje BiH u procesu evropskih integracija do punopravnog članstva u EU kao strateškog cilja u idućem periodu.
Šta to znači? To znači da ovaj zakon možemo posmatrati iz dva ugla – stručnog i političkog. BiH kao posljedica političkog neslaganja nema jedinstvenu, definisanu vanjsku politiku. Eklatantan primjer jeste nedavna posjeta predsjednika bh. entiteta RS Milorada Dodika Rusiji.
Kad se donese zakon, neće imati prostora da radi kako mu se sviđa, dok nemamo zakona, može kako hoće. Ali, zakon je širi i od Dodika.
„Ne samo da ne bi mogao ići u Rusiju nego i ambasadori koji olajavaju državu ne bi mogli biti ambasadori“, istakao je Zlatko Dizdarević, novinar i diplomata BiH te bivši ambasador naše zemlje u Hrvatskoj, Jordanu, Siriji, Iraku i Libanu, za Bosnainfo komentarišući nadležnosti koje propisuje novi zakon.
Prema aneksu 4, član 5. Dejtonskog sporazuma, Predsjedništvo ima ovlasti voditi vanjsku politiku BiH, a Vijeće ministara je provodi. Postoji dogovor da kad se članovi Predsjedništva BiH o nečemu ne mogu dogovoriti, to stave na dnevni red. Naprimjer, priznanje Kosova – dva člana su bila za, jedan protiv. I to će biti tako sve dok Srbija ne prizna Kosovo.
Kad se zakon usvoji, pitanja će se moći rješavati mimo politike, ilustrativno, recimo Dodik neće moći govoriti nećemo u NATO i sl, jer će zakon ojačati snagu Zakona o odbrani u kojem je određeno da će BiH uraditi sve kako bi postala članica NATO-a.
Svako po svom
Predsjedništvo BiH imenuje i ambasadore, na osnovu Odluke o postupku imenovanja iz 2013. godine. Ambasadorska kvota podijeljena na tri dijela (onako kako koji predsjednik predloži svog) i svaki vodi politiku po svom. Ambasadori rade bez određenih pravila, prema instrukcijama.
„Skandalozno je to da svako od njih (predsjednika, op. a.) može da predloži svog ambasadora i da druga dvojica ne moge da kažu ništa protiv onoga šta kaže treći ambasador koji ruši državu“, napominje Dizdarević.
Novi zakon bi trebao urediti i ovu oblast.
E sad, druga strana medalje. Najglasniji protivnik ovog zakona je niko drugi do pomenuti Milorad Dodik ponovivši po ko zna koji put kako “muslimani” pokušavaju da dobiju šta hoće i najavio sabotažu ovog zakona naglasivši da neće proći u Parlamentarnoj skupštini BiH. Iz prethodnog dijela teksta da se naslutiti i zašto.
„Stvari su što je državna međunarodna politika nezavisna od našeg zakona, što je pitanje međunarodne politike regulisano na nivou države BiH. Njemu to ne odgovara, ne odgovara ni ostalima koji trguju i s ambasadorima itd. Jasno je zašto je Dodik protiv toga, jasno je da je zakon o spoljnim poslovima temeljen na činjenici da je međunarodna politika na nivou BiH, a on to neće, njemu to smeta. I odgađanje (usvajanja zakona, op. a.) sve ove godine je zato što njemu ne odgovara, a ova druga dvojica nisu htjela da idu u rat s njim“, zaključuje naš sagovornik.
Na kraju ostaje i nezanemarivo pitanje – kad (i ako) se ovaj veoma važan zakon usvoji, koliko će ga ko ustvari i poštivati.