Kolumne

Fiskalna Đekna

Priča o fiskalizaciji u BiH liči na Đeknu. Rekli bi: "Još nije, a kada će ne znamo".

FOTO: FACEBOOK / IZUDIN KEŠETOVIĆ
FOTO: FACEBOOK / IZUDIN KEŠETOVIĆ

Za one koji nisu dovoljno podučeni o fiskalizaciji potreban je anfalbetski tečaj iz poreza. Pri tome mislimo i na doprinose i desetine parafiskaliteta koje sve skupa zovemo dažbina. Da bi bilo ” temam” ili “po mjeri” moraju se primijeniti samo dva načina. Prvi je moral. Drugi je kazna.

S toga vlast najavljuje “detektore laži”. Da bi utvrdila poreski moral mora se naći način sravnjavanja izdatog računa i evidencije u registru. To je slučaj kada se plaća na kasi sa gotovinom ili karticom. Radi se registraciji prometa. Drugi način je faktura ili račun koja ulazi u obračun PDV-a na principu neto novostvorene vrijednosti.

To podrazumjeva naplatu poreza u roku sravnjavanja ulaznih i izlaznih fakura koji je kraći od roka naplate . Sve u svemu vlast se zadeverala. U stvari izgubila se kao ” Šaha u grahu”. Zato priču o fiskalizaciji plasira kao bajku. Rekli bi moderno da se radi o tzv. političkom populizmu. Izlaz iz pat pozicije u kojoj se našla vlast može lahko riješiti. To lahko što nedostaje je besplatni resurs.

Zove se organizacija. Što bi rekla “nesretna Šaha”: “Ni kud majci, niti u djevere”. Jednostavno rečeno od fiskalizacije nema ništa; što bi legendarni general privatizacije rekao: Ko je jamio, taj je jamio”. S toga broj blokiranih računa se penje na 110.000.

Broj nenaplaćenih dažbina je prešao davno brojku od 10 milijardi KM. Dok je tako penzioneri i zdravstveni radnici mogu sanjati dobre penzije i dobre zdravstvene usluge. Sve u svemu Đekna je živa. Fiskalizacija je kao i privatizacija. Dok ima dokle i traje. Po pravilu uvijek ima. Vlast se mijenja od izbora do izbora. Vrijeme za promjene traju samo dva dana u četiri godine. Sve ostalo je bajka.

Priča o moralu je davno izlapila kao i priča o patriotizmu. Formula da se patriotizam ogleda u plaćanju poreza u BiH je neprimjenjiva. Zato je državi i poslodavcima dobro; dok je radnicima, seljacima, penzionerima i poštenoj inteligenciji prilično loše ili neugodno. Oni pametni “glasaju nogama”. Takvih je u ovih 10 godina po statistici oko 800.000, sa tendencijom rasta.

Ostali su na čekanju. Kao i Đekna.