Kad biste morali odabrati samo jedan film da pokažete učinkovitost fantastičnog scenarija, to bi morao biti Reservoir Dogs. Ako možete gledati dalje od činjenice da je ovo film koji je sada ikoničan, darujući filmskoj kulturi neke od njezinih najprepoznatljivijih i najhvaljenijih trenutaka i scena, još uvijek imate film koji ne gubi vrijeme trajanja i gradi napet uzbudljiv triler od samog početka.
Uvodna scena savršen je primjer kako se vrijeme trajanja filma ne troši uzalud. Ono što se čini kao nevažan razgovor o Madonni i konobaricama koje daju napojnice, zapravo je savršen pogled na ključne likove i njihovu dinamiku. Predstavlja sve bez predstavljanja ikoga i ostavlja publici dojam da sjede za stolom s kriminalcima, a ne da promatraju kroz četvrti zid.
Ostale recenzije:
Kroz film, pisac i režiser Quentin Tarantino uspijeva integrirati mnoge pametne trikove poput ovog. On se igra s vremenom, skače naprijed-natrag kako bi polako izgradio misteriju i pomogao da se priča o neuspješnoj pljački odvija onako kako to treba publici, a ne na konvencionalan način. U tu svrhu, aspekti Reservoir Dogs igraju se više kao misteriozni triler, s publikom koja pokušava shvatiti zašto je pljačka propala i ko je zapravo policajac na tajnom zadatku.
Činjenica da nikada ne vidimo pravu pljačku je majstorski potez. Vjerojatno uzrokovano proračunskim ograničenjima, a ne dizajnom, publici je ostavljeno da vidi samo ono što slijedi i stvara osjećaj “muhe na zidu”, a ne nijemog promatrača. Zapravo, upotreba jedinstvene lokacije u sigurnoj kući je savršena, s likovima koji odlaze, vraćaju se, izgrađuju se i onda se međusobno suočavaju, sve u ovom klaustrofobičnom prostoru pod pritiskom.
A likovi su savršeno napisani kao što biste i očekivali od Tarantina. Svi su oni negativci, ali neki su simpatičniji od drugih. Gospodin White Harveyja Keitela ističe se i lik kojem publika najviše gravitira, kao prevarant sa zlatnim srcem. Njegove scene s povrijeđenim gospodinom Orangeom, kojeg savršeno glumi Tim Roth, i ljigavim gospodinom Pinkom, vrhuncem karijere Stevea Buscemija, pokazuju više tog stručnog pisanja, budući da nude niz različitih vrsta scena i interakcija.
Gospodin Blonde Michaela Madsena krade film. Koristeći se tim savršenim sredstvom za pripovijedanje svoje prijetnje gradi izvan ekrana, tako da kada se napokon pojavi, u jednakoj je mjeri zastrašujući i zadivljujući. On također nudi jedan od najslikovitijih trenutaka u filmu i zauvijek mijenja način na koji ljudi čuju pjesmu “Stuck in the Middle with You”.
Reservoir Dogs je pun tih kultnih scena, trenutaka i replika. Usporena šetnja jedna je od najcool scena u historiji filma, razgovor o kodnim imenima napet je i smiješan, a konačno otkrivanje prave prirode svake osobe intenzivno je i srceparajuće.
Sve u svemu, kao prvi film Quentina Tarantina kao režisera i scenarista, svi elementi koji bi ga učinili jednim od najuzbudljivijih režisera današnjice prisutni su i tačni. Tekst je savršen, od beznačajnih, ali citiranih dijaloga do napetih zastoja i otkrića. Muzika je savršeno iskorištena, a svi likovi nezaboravni, dajući nekim glumcima najbolje izvedbe u karijeri.