Horor dolazi u mnogim oblicima, ali svako od nas ima drugačiju ideju o tome što je zastrašujuće. Slasheri, duhovi i priviđenja, pa čak i čudnovata stvorenja su među popularnim izborima. Životna stvarnost prikazana na ekranu ponekad je najstrašnija od svih, a savršen primjer je Requiem for a Dream Darrena Aronofskog.
Objavljen 27. oktobra 2000., ovaj film istražuje okrutnost ovisnosti o drogama i beznađe alternativne stvarnosti, a rezultat je uzbudljivo iskustvo koje će potresti čak i najobičnijeg promatrača do same srži. Zastrašujuće slike, nekonvencionalna kinematografija i trajna tema neki su od trenutaka koji ovaj film čine doista zastrašujućim.
Ostale recenzije:
Eternal Sunshine of the Spotless Mind
Priča se fokusira na živote četvero ljudi koji žive u New Yorku, tačnije na Coney Islandu. Ove osobe traže najbolje stvari kojima mogu težiti u životu, a sredstva da dođu do te tačke čine se nadohvat ruke. Film počinjemo s Harryjem (Jared Leto) i Marion (Jennifer Connelly), mladim parom koji je postao ovisan o drogama – heroinu i kokainu; ali film nikada ne spominje drogu po imenu. Jako se vole, ali dilanje droge također im daje priliku za bolji život. Marion dizajnira odjeću i ima jako dobru ideju za otvaranje kompanije, a njezin dečko Harry podržava njezin pothvat. Harryjev prijatelj Tyrone (Marlon Wayans) dobro zarađuje u svom “distribucijskom” poslu. Uštedio je i poprilično novca skrivajući ga u starim kutijama za cipele.
Posljednja osoba je ujedno i najutjecajnija, a to je Harryjeva majka Sara (Ellen Burstyn) koja živi sama u visokoj zgradi, udovica je i ovisna je o gledanju svog omiljenog televizijskog programa – igre u kojoj su svi pobjednici i Sara se jednog dana nada da će biti na toj pozornici. Ima divnu crvenu haljinu u svom ormaru i pokušava je obući samo da bi otkrila da njezina težina više nije kao prije. Kako bi bila u showu, Sara mora izgledati najbolje što može i učinit će sve da to postigne. Njezina dijeta nije najbolja i nađe liječnika koji joj prepiše tablete koje treba uzimati kako bi “izgledala što bolje”.
Prvo troje su ono za što biste pomislili da je tipična priča o drogama. Likovi dilaju, testiraju proizvod i na kraju ispiraju i ponavljaju. Čini se da su Harry i Marion dobar par, ali stres zbog njihove ovisnosti uzima danak u njihovoj vezi. Toliko zapravo, da Marion nudi najdragocjeniju stvar koju može ponuditi kako bi dobila dozu – svoje tijelo; ponekad ne po vlastitom izboru. To je riskantna stvar, a čak je i vidjeti neke od scena u kojima ona dopušta da je se iskoristi dovoljno je teško zamisliti. Harry ima vlastitih problema sa svojim osobnim životom i, da ne spominjemo, svojim prijateljem Tyroneom. Oboje se dovode u tešku situaciju, a krajnji ishod im je užasno dramatičan.
Sara postaje ovisna o svojim tabletama za mršavljenje, počinje zamišljati stvari kojih nema. Njezin stan djeluje drugačije, televizija je stalno uključena, a Sara ne izgleda najbolje. Sarina priča je najprokletija i najdepresivnija od svih likova koje susrećemo. Ljubazna starija žena koja biva uhvaćena u svijet apatije nakon što je obuzme ovisnost. Napomena: ovo nije film koji govori samo o korištenju droga ili ovisnosti, već i o lažnom osjećaju nade s kojim žive i alternativnim stvarnostima koje bi željeli imati. Jednako depresivno i emocionalno dirljivo.
Requiem for a dream je zastrašujući film
Stil režisera Darrena Aronofskog je jedinstven i ponekad uznemirujući. Iz određenih perspektiva, mi publika, duboko smo uloženi u te likove i stvarnost za koju bi oni željeli da je istinita. Jedan od najdirljivijih trenutaka u filmu je kada se Harry susreće sa svojom majkom i njezinim stanom i primjećuje da se ona ne ponaša kao normalna. Iako film sadrži neke smiješne trenutke, u ovom filmu postoje scene koje proganjaju, mučne su i krajnje žalosne, a svaka od njih funkcionira. Čak su i trenuci koji prikazuju droge koje se koriste isječeni na vrlo jedinstven način. Nešto kao acid trip gdje se sve nekako pomiješa, s tim likovima smo na svakom koraku. Osjećamo bol kad je oni osjete, progone nas slike koje vide, čak iako je nekim promatračima to možda preteško za podnijeti.
Film se temelji na istoimenom romanu koji je objavljen 1978. godine, a sam autor, Hubert Selby Jr., napisao je scenarij s Aronofskyjem te se čak i malo pojavio u filmu. Njegova je priča priča o turobnoj iskrenosti i depresivnoj stvarnosti.
Requiem for a Dream je savršen naslov za upečatljiv i zastrašujući film. Izvedbe su izvrsne, uključujući izvedbu Ellen Burstyn nominiranu za Oscara. Ovaj film prikazuje najgore životne izbore i posljedice onoga s čime su se ti likovi suočili. Budite upozoreni, slike u ovom filmu su brutalne, ponekad groteskne i doista nezaboravne.
Što se horora tiče, ovo je jedan od onih filmova koji vam se lako uvuku pod kožu. Uz jezivu muzičku partituru Clinta Mansella i solidnu režiju Aronofskyja, Requiem for a Dream još uvijek je proganjajuće i jezivo djelo. Zasigurno nije za gledanje radi zabave, ali nećete ga zaboraviti. To je važan film koji se ne libi govoriti o stvarnim problemima s kojima ljudi svakodnevno žive, a rezultat je potresna priča koja će nekima možda biti i previše bliska.