“U želji da sačuvam istinu od zaborava i da građanima, povratnicima, Bošnjacima pružim podršku u danima kada se na poseban način sjećaju svojih očeva, majki, braće, sestara, kćeri i sinova, danas sam, zajedno sa porodicama žrtava u selu Sopilja, dočekao učesnike Marša mira koji na ovaj način odaju počast bošnjačkim žrtvama ubijenim na području opštine Nevesinje”, ističe Duraković.
Podsjetio je u svojoj objavi da nakon što su srpske vojne formacije 22. juna 1992. godine izvršile napad na nevesinjsko selo Presjeka, grupa od 150 do 200 bošnjačkih civila se u velikom zbijegu uputila preko planine Velež do Mostara – lutajići tri ili četiri dana, ne znajući put, bez vode i hrane, grupa se zbog artiljerijskog napada razdvojila na dva dijela.
U nastavku njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
“Nedugo nakon toga, pripadnici srpskih snaga su uhapsili 76 nevesinjskih civila u blizini releja na planini Velež te ih odveli i zatočili u Osnovnu školu u selu Zijemlje kod Mostara. Isti dan iz grupe su izdvojili žene i djecu koje su potom vratili u Nevesinje gdje su ih zatočili u Toplanu u naselju Kilavci – nakon četiri dana, srpski vojnici su zatočene žene i djecu, među kojom je bilo i beba, ubili i bacili u jamu Lipovača, a potom, nepoznatog datuma, jedan dio njihovih posmrtnih ostataka prebacili na drugu, nepoznatu lokaciju. Tokom ekshumacije u ljeto 1999. godine, predstavnici Federalne komisije za traženje nestalih osoba su uz pomoć alpinista pronašli manju količinu kostiju i odjeće za koje je, nakon cjelovite analize, utvrđeno da je riječ o pet ili šest dječijih žrtava.
Nekoliko žena uhapšenih na planini Velež je Radivoje Soldo odveo na Boračko jezero, u kamp „Crvenih beretki“, gdje su svakodnevno silovane od strane vojnika koji su dolazili sa ratišta, zlostavljane, mučene i tjerane da obavljaju prisilne radove koji su se sastojali od pranja odjeće, čišćenja soba vojnicima te pripremanje jela.
Soldo je pred Sudom BiH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, a kao olakšavajuću okolnost za ovako nisku kaznu sudsko vijeće je uzelo u obzir „saradnju optuženog te korektno držanje pred Sudom“. Sami prosudite da li je pravda zadovoljena!
Ako to pitate Merimu, danas majku dvoje djece, a 1992. godine trogodišnju djevojčicu koja je preživjela ovaj zbijeg prema Mostaru ili Sanela, koji danas vodi Marš mira, a čiji otac je ubijen 1992. godine – bez razmišljanja će vam reći da pravda nije zadovoljena!
Prema dostupnim podacima u junu i julu 1992. godine, pripadnici srpskih vojnih formacija su ubili 305 Bošnjaka i 14 Hrvata, a među ubijenima je bilo 26 djece – molim vas, u ime žrtava, porodica žrtava i u svoje ime da ne dopustite da se istina zaboravi.
Obaveza nas preživjelih, u ime budućih generacija, je da njegujemo kulturu sjećanja i tražimo da zločinci budu kažnjeni”, piše Duraković.
▪️U želji da sačuvam istinu od zaborava i da građanima, povratnicima, Bošnjacima pružim podršku u danima kada se na poseban način sjećaju svojih očeva, majki, braće, sestara, kćeri i sinova, danas sam, zajedno sa porodicama žrtava u selu Sopilja, dočekao učesnike Marša mira koji… pic.twitter.com/43IdpfNyNf
— Ćamil Duraković (@Camil_Durakovic) June 24, 2023