Pedijatar hematoonkolog na Klinici za dječje bolesti SKB-a Mostar dr. Borko Rajič kaže kako nažalost, i pedijatrija se danas suočava s porastom broja malignih bolesti.
Ističe kako su najčešće dijagnoze malignih bolesti kod djece – leukemije (posebno akutna limfatična), potom limfom i tumor mozga, a slijede solidni tumori – najčešće bubrega.
“Obično bi jednom mjesečno imali po jedno oboljelo dijete, ali prošle godine se slika promijenila. U Klinici za dječje bolesti SKB-a Mostar u kojoj gravitiraju četiri kantona (ZHK, HNK, HBK i SBK) na područja Federacije BiH, u 2023. godini registrirano je čak 20-ero oboljele djece od malignih oboljenja, istaknuo je za Fenu dr. Rajić.
Ne znam, kaže on, je li korona razlog tomu ili se nije pratilo zdravlje djece ili je screening bolji ili se pak ljudi osvješteniji i dolaze na kontole jer je ponovo dostupniji zdravstveni sistem, no rast broj oboljenja primijete i kolege u Sarajevu, ali i u susjednoj Hrvatskoj u Zagrebu.
Riječ je dobi djece od 1 do 18 godina za koji doktori ne znaju šta su okidači osim što, veli dr. Rajič, imaju lošu sreću.
“Iako mnoga istraživanja ukazuju da morate imati neku genetsku predispoziciju, hromosomske promjene, biti imunodeficijentni bolesnici, kao i da su zračenje, hemijski spojevi – benzenski spojevi i definitivno zagađenje glavni faktori rizika od tumora, kod djece ispada da imaju samo lošu sreću”, ocjenjuje dr. Rajič.
Neki od simptoma leukemija su: opća slabost, blijedilo, krvarenja po koži, iz nosa ili desni, povišena temperatura, bolovi u kostima i zglobovima.
Dr. Rajič napominje kako su velike razlike oboljelih u starijoj i mlađoj dobi.
Prema njegovim riječima, pedijatrijske maligne bolesti imaju puno bolje preživljenje, čak do 60 posto kod najtežih oblika, a neki oblici limfoma imaju i preko 90 posto preživljenje, dok kod odraslih najbolji oblici tumora imaju preživljenje 60 posto.
“Što se tiče liječenja, ono je i kod djece kemoterapijom prilično slično kao i kod odraslih, a nešto je jača i agresivnija. Međutim, postotak izlječenja znatno je veći kod djece jer su djeca manje opterećena dodatnim dijagnozama i onda imaju mogućnost veći broj kemoterapeutika”, navodi dr. Rajič.
Dodaje međutim kako sama dijagnoza i promjene u svakodnevnom životu zbog novonastale situacije predstavljaju značajan stresor za samo dijete i njegovu porodicu.
“S jedne strane roditelji imaju ključnu ulogu u pružanju podrške svom djetetu da prebrode maligne bolesti, a opet s druge strane, to je emotivno težak posao pa je i njima potrebna psihološka pomoć”, kaže on.
Zato je djeci oboljeloj od raka vrlo važna i podrška škola i generalno sistema kako bi liječenje bilo maksimalno olakšano.
Zato se svake godine obilježava Međunarodni dan djece oboljele od raka kao globalne kampanje s ciljem podizanja svijesti o raku u dječjoj dobi i izražavanja podrške djeci i adolescentima oboljelima od raka, preživjelima i njihovim porodicama. Ovaj događaj pokrenula je 2002. godine organizacija Childhood Cancer International, koju čini globalna mreža 183 roditeljske organizacije, udruge preživjelih od raka u djetinjstvu, grupe za podršku raku u djetinjstvu i društva za borbu protiv raka, u više od 94 zemlje, na 5 kontinenata.