Kada je naša energija koncentrisana u prva tri energetska centra, srce često može biti zatvoreno. Budući da su ta tri centra povezana s našim “životinjskim ja” (prokreacija; sigurnost, hrana i sklonište; akcija i reakcija), život u stanjima svijesti vezanim za preživljavanje ne ostavlja mnogo prostora za naše dragocjeno srce.
Zato počinjemo njegovati sjeme fokusirajući se na srce, jer tamo gdje usmjeravamo pažnju, tamo ulažemo i svoju energiju. Što se više udaljavamo od opstanka, to više širimo izvorne energije srca. U suštini, posvećujemo mu pažnju i energiju. Kada postajemo svjesniji svog srca, ono počinje odgovarati.
Pažnja, energija i emocije
U srcu se kriju mnogi dragocjeni darovi koje često ne prepoznajemo, jer je teško izmjeriti dobrobiti i efekte otvorenog srca. Nakon što podignemo energiju u srce, potrebno je raditi na stvaranju i održavanju njegove koherentnosti.
Prvi korak je pružiti srcu našu pažnju ispunjenu ljubavlju. Drugi korak je hraniti ga uzvišenim emocijama. Navikli smo emocije osjećati kroz druge dijelove tijela, ali većina nas mora vježbati kako bismo ih osjetili kroz srce. Srce ima posebnu svijest koju trebamo naučiti aktivirati.
Kada srce izađe iz zaštitnog mehanizma preživljavanja, prirodno se počinje opuštati i otvarati. Fiziološki gledano, tada se događaju promjene. Hormoni “dobrog osjećaja”, poput oksitocina, aktiviraju puteve koji omogućavaju veći protok krvi u srce. Ako je srce pod stalnim stresom, postaje nekoherentno, što smanjuje njegovu energiju. Ovo je posljedica interferencije nekoherentnih valova energije koji se međusobno poništavaju. Suprotno tome, koherentni valovi energije međusobno se pojačavaju, stvarajući veću amplitudu i energiju. Logično, što je više energije u srcu, to više ljubavi osjećamo. Na taj način ne samo da stvaramo, već i održavamo koherentnost srca.
U prva tri energetska centra osjećali smo emocije preživljavanja. Sada osjećamo šire emocije koje otvaraju naše srce: radost, dobrotu, saosjećanje, inspiraciju… osjećamo čistu ljubav. Osjećamo se cjelovito. Uzdižemo se iz ograničenih, unaprijed programiranih uvjeta našeg “životinjskog ja” i povezujemo se sa svojim božanskim bićem.
Njegovanje strpljenja i kreativnosti
Često mislimo da je otvaranje srca teško i da zahtijeva složene tehnike. To može biti zato što spor napredak često pogrešno tumačimo kao neuspjeh.
Zamislimo to kroz sliku sjemena koje smo posadili postavljajući pitanja iz duše. Potrebno je vrijeme da sjeme prikupi resurse za rast i razvoj. Na kraju, ono klija, pušta stabljiku, razvija lišće. Kako biljka sazrijeva, razvija pupoljak – metaforu za srce. Taj pupoljak mora se otvoriti, laticu po laticu. Prirodi treba vremena, kao i pravog balansa elemenata, uslova i brige da cvijet – naše srce – procvjeta.
Potrebno je mnogo vježbe i strpljenja da naučimo kako centrirati i aktivirati srce. Kao što cvijetu treba životna snaga zemlje, srce treba energiju naše pažnje, uzvišenih emocija i energije.
Kada srce dostigne stanje trajne koherentnosti, prirodno podiže energiju u mozak, što ga potiče na kreativnost. Tada mozak prelazi u prekrasne, koherentne alfa moždane valove. Na taj način oslobađamo energiju i prelazimo iz stanja opstanka u stanje stvaranja.
Srce u punom cvatu
Kada je srce u punom cvatu, više ne djelujemo iz osjećaja nedostatka. Nestaje razlika između misli o željenom iskustvu i samog iskustva. Počinjemo stvarati iz osjećaja cjelovitosti, a ne iz praznine. Više nam ništa vanjsko nije potrebno da bismo se osjećali ispunjeno.
Otvaranje srca je proces koji zahtijeva vrijeme, pažnju i predanost. To nije nešto što možemo požuriti ili forsirati. Svaki pokušaj “guranja” samo potiče emocije preživljavanja. Ako želimo njegovati emocije koje potiču kreativnost, možemo to učiniti samo kada smo opušteni u srcu i istovremeno budni u umu.
Bez obzira gdje se nalazite na ovom putovanju, zapamtite: svatko ima trenutak kada njegovo srce procvjeta. To se događa u pravo vrijeme, prirodno i spontano. Ako osjećate frustraciju zbog sporog napretka, sjetite se – frustracija nije emocija koja otvara srce.
Njegujte svoje srce
Odvojite vrijeme za svoje srce. Poklonite mu svoju energiju i pažnju. Njegujte ga s ljubavlju i nježnošću. Budite blagi prema njemu, slušajte ga i brinite se za njega. Budite prisutni. Ostanite povezani. Opustite se i budite strpljivi. I, iznad svega, zaljubite se u svoje srce.
Nema granica u količini rasta i otvaranja koje možete doživjeti. Srce je poput cvijeta s bezbroj latica – svaki sloj donosi nove emocije i nova iskustva. Kada dostignete stanje trajne koherentnosti srca i ono procvjeta, to nije kraj. To je tek početak. Uvijek možete osjetiti više. Uvijek možete stvoriti više. I uvijek možete voljeti više.