Gajić je osuđen za krivično djelo nesavjestan rad u službi jer je kao direktor bolnice u Doboju 2020. godine za vrijeme vanrednog stanja izvršio javnu nabavku pregovaračkim postupkom bez objave obavještenja. Tada je bolnica u Doboju od turističke agencije “Travel for fun” nabavila medicinsku zaštitnu opremu vrijednu 117 000 maraka bez PDV-a.
Međutim, umjesto medicinske zaštitne opreme na adresu bolnice stigla su nemedicinska odjela i nemedicinske zaštitne maske, maske za varenje. Gajić je kao direktor i odgovorno lice propustio, navodi se u obrazloženju presude, da reaguje kada je vidio da nije isporučena medicinska oprema. Sporno je i zašto je uopšte potpisan ugovor sa “Travel for fun” koji ne ispunjava uslove za realizaciju predmetne nabavke.
Republički tužilac, Sanja Tadić Vlaisavljević rekla je, prije izricanja presude, da je za Tužilaštvo bitno postizanje sporazuma o priznanju krivice jer je tako izbjegnut dugotrajan sudski proces koji bi Tužilaštvu oduzeo mnogo energije potrebne za slučaj “Zeljković”. Republički tužilac istakla je i da je optuženi nadoknadio štetu pričinjenu budžetu grada Doboja u iznosu od 82 000 maraka kao i da se u toku istrage i kratkog suđenja ponašao korektno.
Advokat Mladena Gajića, Siniša Nikić, istakao je da je njegov branjenik insistirao da nadoknadi štetu, da je zbog toga podigao kredit, da se kaje i da nikada ranije nije osuđivan.