“Divno sarajevsko jutro, kiša posustaje, sunce se probija kroz oblake, zrak nekako neuobičajeno čist za ovo doba godine… idilu pokvari namrgođeni vozač koji znate negdje žuri, i pneumaticima svog poluraspadnutog limenog ljubimca rasprši sadržaj bare po nama pješacima…Obuzme me bijes, nisam raspoložen, a niti priliči podijeliti arsenal sočnih psovki u njegovom pravcu u zboru sapatničkih mi pješaka(kinja). Ramišljam kako u mnogim kapitolima u kojima sam boravio nisam morao čistiti cipele baš svaki ubogi dan, bila kiša ili ne. Samo u Sarajevu!”, napisao je Abazović.
Nažalost, poslije svake kiše u Sarajevu za pješake je užas kretati se po gradu, jer tek tada katastrofa od ulica dođe do izražaja. Bahati vozači tu dođu samo “biber po pilavu”, ostati “ne okupan” u Sarajevu kad kiša pada i nakon kiše je prava umjetnost.