Slogan “molim te udomi me” bi bio najiskreniji i najrealevantniji u mnogim slučajeva.
Čast izuzetcima tj. ljudima koji su ostvareni u svom životu pa žele svojim znanjem i iskustvom pomoći svojoj lokalnoj zajednici, mnogi lokalne izbore vide kao šansu za prihod.
Biti vječnik za mnoge je posao dobar a, para laka uz to poneka komisija pa možda i podizanje ruke u datom momentu bude imalo svoju cijenu. Sve to motiviše mnoge da se kandiduju i tako dobrim dijelom obezbijede primanja barem na četiri godine.
Kratak je put od plakata sa osmijehom i nevinim okicama sa molbom za udomljavanje do prepotentnog udomljenog političara na demo(n)kratski način.
Kada bi se donijela odluka da na lokalnom nivou politika je na bazi volontiranja mislim da bi imali veliki problem da nađemo ljude koji bi bili aktivni za dobrobit lokalne zajednice.
Dotad ćemo svake četvrte godine slušati o tome kako treba glasati za nekoga posto je dobar jaran a, to što mu pod zanimanjem stoji patriota je manje više nebitno.
Dokle god su nam takvi demo(n)kratski izbor i dalje ćemo biti zemlja za poželjeti a, država za plakati, istina sa malo više asfaltiranih puteva.