Dehidracija se dešava kada tijelo izgubi više tekućine nego što je unosi. Ova neravnoteža dovodi do smanjenja količine vode u organizmu, što istovremeno uzrokuje poremećaj u nivou važnih minerala (soli) i šećera. Takvi poremećaji mogu značajno uticati na normalno funkcionisanje ćelija i tkiva.
Na razvoj dehidracije utiču različiti faktori kao što su visoke temperature, fizička aktivnost, smanjen unos tekućine, te bolesti praćene povraćanjem, proljevom ili povišenom temperaturom. Iako zdravi odrasli ljudi obično lako održavaju ravnotežu tekućine zahvaljujući efikasnom mehanizmu putem bubrega, to nije slučaj kod male djece i starijih osoba – upravo su te grupe najosjetljivije na dehidraciju.
Simptomi dehidracije kod djece mogu uključivati:
glavobolju
suha usta
ispucale usne
izraženu žeđ
tamnu mokraću i rjeđe mokrenje
smanjenu koncentraciju
Dodatno, djeca mogu pokazivati promjene u ponašanju, poput nervoze, razdražljivosti, bezvoljnosti i ljutnje. Jedan od znakova koji se često zanemari jeste plač bez suza, što može ukazivati na ozbiljan nedostatak tekućine.
Dehidracija također uzrokuje gubitak važnih elektrolita kao što su natrij, kalij, kalcij, magnezij i kloridi. Ovi minerali su ključni za pravilno funkcionisanje organizma.
Najbolja prevencija dehidracije jeste redovno unošenje vode tokom dana, bez obzira na to da li dijete osjeća žeđ. Tokom ljeta ili u slučaju bolesti, unos tekućine treba biti pojačan, uz stalni nadzor. Preporučuje se da dijete uvijek ima bočicu vode sa sobom i da pije u manjim količinama tokom cijelog dana.