Bh. Machiavelli, koji je jasno politiku odvojio od etičkih vrijednosti, donosi i provodi zakone, ucjenjuje Vijeće ministara Zakonom o Ustavnom sudu, međunarodnu zajednicu Zakonom o državnoj imovini, ukinuo je slobodu govora, mišljenja…, neprikosnoveni Baja u RS-u, trese čitavu BiH.
Njegovo viđenje lične politike slikovito bi se moglo prikazati kao da vedri RS-om, a oblači BiH, ergo, sudeći prema aktuelnoj situaciji, munje (zasad) sijevaju jače iznad „njegovog“ entiteta – sve dublja ekonomska kriza, štrajkovi…
Naravno, riječ je o Miloradu Dodiku, predsjedniku entiteta Republika Srpska.
Znamo kuda hoće, ali ne znamo dokle može? Šta radi po tom pitanju međunarodna zajednica, a šta cjelokupna bh. vlast? Imamo optužnicu, istrage koje se vode protiv njega, uvedene su mu sankcije – kojima se šeretski smije u lice… Dokle će se smijati, hoće li se poslije kajati? Kakve igre Predsjednik igra, kome vedri, a kome oblači, pitali smo politologa i političkog analitičara iz Hrvatske Davora Gjenera.
„On trenutno igra na sve ili ništa, a kada vam karte nisu jake, to obično završi na ništa. Inicijalno nije iz onog kruga srpske politike u BiH koja je na površinu izašla s ratnim zločinima, on je ono drugo krilo… Jako dobro znate da je Dodik čovjek koji spada među ratne profitere…“
…od tada i nosi (najpoznatiji) nadimak Mile Ronhill, ali ne treba zaboraviti ni ko ga je doveo.
„Da, on je čovjek koji nema političkih principa, znate da je dramatično mijenjao svoje pozicije, on je u političku arenu ušao kao onaj koji je utvrđivao tko su sve bili počinitelji genocida u Srebrenici, jer to je bio industrijalizirani zločin, to nije provela samo vojska nego kompletna struktura.
On je danas postao osoba koja negira taj industrijalizirani zločin genocida. Ništa se kod njega nije promijenilo, samo što su oportuitetni razlozi da danas čini ovo, a da je nekad činio ono. Nema više manevarskog prostora vratiti se na svoje ishodišne pozicije i on sada surovom retorikom pokušava uplašiti protivnike“, govori nam Gjenero.
Da li ih, zapravo, i uspijeva prepasti?
„Vrag je s tom retorikom kad imate posla sa akterima koji nemaju dovoljno političkog iskustva, koji nisu dovoljno principijelni i koji su spremni na promašene kompromise.
Christian Schmidt vs. Milorad Dodik
Ovaj puta mi se ne čini da ima posla s takvim akterima, njemu je sad otvoreno suprotstavljen Christian Schmidt (visoki predstavnik u BiH, op. a). Koliko god Schmidt nemao velike simpatije u Sarajevu, ne čini mi se da je akter kojeg se može prostaklukom i agresijom otjerati.
On je, prije svega, habitualno državni službenik, njegov okvir je okvir vladavine prava, on je njemački precizan i dosljedan i ne vjerujem da je moguće prostaklukom potisnuti Schmidta iz sfere političkog djelovanja“, cijeni naš sagovornik.
Nedavno je u „CD-u“ na FACE TV-u gostovao američki ambasador Michael Murphy. Čuli smo opetovanu izjavu da su im ciljevi zaštita suvereniteta, teritorijalni integritet, multietnički karakter i napredak na putu u EU. Dodao je i kako svako jutro ustaju, idu na posao i rade za BiH, tu su da nametnu i provedu Ustav, da pomažu…, ali gotovo 30 godina je prošlo, a oni provode. Dodao je da će biti posljedica za one koji zemlju vode u konflikt, još sankcija, bonske ovlasti, hoće li šta biti od toga?
„Ti mehanizmi su vrlo polagani i u nekim situacijama se čine neefikasnima. Problem međunarodne zajednice je što nije jedna instancija koja donosi odluke, nego se te odluke teško usklađuju, naročito veliki problem ima EU koja u sustavu odlučivanja ima jednu državu članicu koja sustavno opstruira zajedničke politike…“
Mislite na Mađarsku?
„Mislim na Mađarsku.“
Bjelodano je da predsjednik Hrvatske Zoran Milanović ima više nego dobre odnose sa Miloradom Dodikom. Nekritički stoji čvrsto na njegovoj strani i potpisuje sve što Dodik kaže. Nedavno ste izjavili da obojica promoviraju vrijednosti Putinovog režima, negiraju genocid u Srebrenici, skloni su revizionističkom odnosu prema nedavnoj prošlosti…
Problematični predsjednik Hrvatske
“…Hrvatska tu nije problematična iako je problematičan njezin predsjednik koji otvoreno podržava Dodika, ali on nema izvršnu moć, on ne može utjecati na stvarnu hrvatsku politiku i donošenje odluka unutar EU. To vam samo otežava proces usvajanja odluka, usporava ga.“
Vratimo se na mehanizme međunarodnih sankcija…
„Iz iskustva se zna da kad se te procedure pokrenu, onda ih je isto tako prosto nemoguće zaustaviti. Čini se da je sada taj mehanizam protiv Dodika pokrenut, silno je važno što Njemačka sada izrazito pazi da finansijski ne podupire režim Milorada Dodika u Banjoj Luci, silno je važno da Njemačka ustraje u tome da se ne prelijeva europski novac u Banju Luku, silno je važno to što i Amerika i Njemačka čvrsto stoje iza Schmidta, jer, sjetimo se, njemačka politika nije čvrsto stajala iza svih Schmidtovih odluka. Sada kad se Schmidta kao nekog tko je bio relevantan u njemačkoj politici ovako pokušava diskvalificirati, onda je tu njemačka politika ona koja unutar ustavnoga luka, zanemarimo tu sad poziciju AfD-a ili Linke, doista utječe na javne politike, tu je posve usklađena“, podvlači Gjenero.
I u kakvoj je sad situaciji Dodik?
„Ta situacija za Dodika nije ugodna, netko je primijetio da sankcije na njega ne djeluju tako dugo dok je na vlasti i dok raspolaže resursima manjeg entiteta. Ta mu vlast polako klizi kroz ruke, a tada će itekako osjetiti mehanizme međunarodnih sankcija protiv sebe“, cijeni politolog.
Svi, osim naravno Predsjednika i njegovih predsjednika na vlasti, glasno upozoravaju na to (što je svakom iole upućenom jasno) da vodi RS u međunarodnu izolaciju, ekonomsku blokadu, a narod, u koji se zaklinje, u siromaštvo… I na međuentitetsku granicu…
„Dodik je s jedne strane na čelu entiteta koji se suočava sa finansijskim kolapsom, on ne uspijeva naći partnera koji bi mu dao ruku u njegovim ekonomskim problemima, ne uživa iskrene simpatije Beograda jer pokušava biti donekle neovisan o autoritarnom vladaru u Beogradu (Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, op. a) i on se u odnosu na Beograd našao u poziciji u kojoj je njegov prethodnik Radovan Karadžić bio u vrijeme Dejtonskog sporazuma“, priča nam Gjenero.
Od Vučića spasa nema
Može li mu, i hoće li, predsjednik Srbije biti ruka spasa, odnosno koliko je Vučiću važno da održi nestabilnost u našoj zemlji?
„Koliko god Vučić govorio o tome da neće primjenjivati sankcije na manji bh. entitet, jasno je da on nije taj koji će bilo što riskirati da bi spašavao Dodika. Uostalom, Schmidta, kojeg Dodik označava kao nelegitimnog ili kvazivisokog predstavnika, kao turista i neiživljenog gosta, Vučić prima kao legitimnog predstavnika međunarodne zajednice, što puno govori o odnosima.
Naravno da je Vučiću važno da održi nestabilnost u BiH i kontrolu nad manjim bh. entitetom, ali to nije političko preživljavanje Milorada Dodika“, mišljenja je politolog.
Politički pokušava preživjeti i isforsiranim protestima na međuentitetskoj liniji dizanjem tenzija te generalnom probom (za šta?), kako navodi njegova desna ruka, članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović…
„Naravno da od onog protesta kojeg su organizirali na kvazigranici nadalje ima svojih implikacija, međutim, ne treba precjenjivati represivnu snagu na njihovoj strani, treba biti svjestan da je BiH država, a da je entitet samo organizacijska jedinica, dakle monopol nad upotrebom sile nema entitet, nego država, a osim toga, valja biti svjestan toga i da je međunarodna zajednica, srećom, još vojno i policijski nazočna u BiH“, navodi naš sagovornik.
Da li vidite ijednu konkretnu političku inicijativu u BiH koja je želi sačuvati?
„Kad se odupirete agresoru, morate upotrebljavati radikalna sredstava. Ne vjerujem da su oružani sukobi u BiH mogući. Istina je, Dodik je u prevelikoj mjeri naoružao svoju policiju i specijalne policije. Ali nemojte biti sigurni da on stvarno raspolaže tom mašinerijom kao nečim stvarnim i nemojte zaboraviti da su tu ipak međunarodne mirovne snage. Nisam danas tako optimističan tvrdnjom da su sve strane razoružane“, kaže Gjenero.
Kakav bi, prema Vašem mišljenju, bio idealan koncept za BiH?
„Po mom mišljenju, idealni model za BiH je visoko decentralizirana država podijeljena na kantone, a oni ne smiju biti posljedica ratnih osvajanja niti novostvorenih etničkih granica, nego moraju biti odraz geografskih i ekonomskih gravitacija koje su u BiH uvijek postojale.
Kad biste imali takvu državu, visoko decentralizovanu, vi biste pitanje međunacionalnih odnosa rješavali na razini kantona, a osiguravali biste da sva tri ključna politička entiteta sudjeluju u upravljanju BiH koja nije samo zbroj političkih identiteta triju nacija nego je bitno više od toga i dobili biste održivi konsocijacijski model upravljanja“, zaključuje Davor Gjenero za Bosnainfo.