Direktor KSC Skenderija za Bosnainfo govori o problemima sa kojima je suočen od dolaska na funkciju, odnosu Sarajlija prema ovom kultnom mjestu, vrhunskom sportu i sajmovima u Skenderiji, arhitektonskom značaju objekta, aktuelnostima, Zimskoj čaroliji, predstojećim koncertima i planovima za naredni period.
Kompleks Skenderija građen je u dvije faze, 1969. i 1983. godine po projektu arhitekata Živorada Jankovića, Ognjena Malkina i Halida Muhasilovića. Projektovana kao brutalistička megastruktura Skenderija predstavlja tadašnji primjer progresivnog i ekperimentalnog koncepta koji je ponudio novu društvenu i prostornu tipologiju. Autori su dobili nagradu časopisa Borba za najbolje djelo arhitekture u Jugoslaviji.
Karakteristika KSC-a Skenderija je gradski centar koji je sublimirao naslijeđe tradicionalnog bosanskohercegovačkog centra – čaršije u modernom obliku, na način da pregršt funkcija i namjenski različitih objekata ne ometaju jedni druge, već predstavljaju skladnu i po vitalnost modernog grada neophodnu cjelinu. Sarajevo je nekada vrijeme dijelilo na prije i poslije Skenderije.
Skenderija je otvorena 29. novembra 1969. godine. Te večeri premijereno je prikazan kultni film Veljka Bulajića, „Bitka na Neretvi“, koji će kasnije ponijeti i nominaciju za Oscara. Film su te večeri u Skenderiji gledali Josip Broz Tito i Jovanka Broz, Sophia Loren, Omar Shaarif, zvijezda filmova „Lorence od Arabije“ i „Doktor Živago“, kao i jugoslovenske filmske zvijezde Bata Živojinović, Boris Dvornik, Milena Dravić, Ljubiša Samardžić…
Gledano iz današnje perspektive, Skenderija je vidjela bolje godine. Posljednjih se govorilo i o njenom rušenju, kompleks je odavno oštećen i ruševan, a okupljalište građana odavno je prestala biti.
Damir Petrinić je na čelu Skenderije od januara ove godine. Njegov cilj je vratiti ovom urbanom kompleksu stare sjaj i slavu. Na rođendan Skenderije za Bosnainfo je govorio o problemima sa kojima je suočen od dolaska na funkciju direktora KSC-a Skenderija, odnosu Sarajlija prema ovom kultnom mjestu, vrhunskom sportu i sajmovima u Skenderiji, arhitektonskom značaju objekta, aktuelnostima i Zimskoj čaroliji, predstojećim koncertima i planovima za naredni period.
Kada ste došli na mjesto direktora Skenederije kakvu ste sitaciju zatekli?
U Skenderiji sam od početka januara, i mogu reći da je stanje koje sam zatekao kada sam došao bilo uzrokovano korona-vremenom, da to tako nazovemo. Iza nas je bila pandemijska godina, jako teška za sve, pa i za Skenderiju. I sam sam cijeli prvi kvartal radio pod korona-režimom, tako da razumijem probleme i teškoće koje je Skenderija imala prošle godine. Rezultati za prošlu godinu imaju jak alibi u činjenicama da je bilo teško raditi. Međutim, generalno rečeno, Skenderija je dugi niz godina uglavnom gubitaš, dugi niz godina nema evidentiranih ulaganja, pa nema čak ni tekuće ulaganje ili održavanje, što je za mene bio najveći šok. Taj nivo zapuštenosti i indolencije prema stvarima koje u biti ne zahtijevaju velike investicije ili mnogo vremena da bi se dovele u pristojno stanje.
Imate li primjer za nešto što bi se u kratkom roku i uz mala ulaganja moglo sanirati?
– Čim smo ušli u Skenderiju bili smo neprijatno iznenađeni. Na bazi nekih priprema i analiza koje sam radio prije nego što ću zvanično ući u Skenderiju, bio sam ubijeđen da je Dom mladih jedan od segmenata ili profit-centara, koji mođeš odmah preuzeti i radit na njemu.
A ispostavilo se da ne može?
– Pa znali smo da je gornji dio Doma mladih, dvorana, bio predmet rekonstrukcije i sanacije nakon rata. Ko god je ikada ušao u Skenderiju vidio je da je to prilično pristojno stanje, tu postoji život. Međuti, sve što se dešava ispod, a što mi koji znamo Skenderiju u prijeratnom stanju, a to je dio koji sada zovemo Ars Aevi, a nekada je bio Kaktus, zatim amfiteatar i ostali prateći prostori, uključujući i dio backstagea ispod amfiteatra, gdje su nekad mlade rock grupe imale prostor za vježbanje. Sve je to sada u gorem stanju nego što je bilo, jer je dio tih prostorija i gorio, a nikada nije obnovljen. Taj dio je za mene bio potpuni šok. Taj nivo zapuštenosti je zastrašujući. U biti, Skenderija poslije rata pamti samo dva investiciona ciklusa. Sanacija jednog dijela Doma mladih i sanacija dijela platoa. Sve ostalo je ostalo, kako kažu, za neka bolja vremena. Tužno je vidjeti Skenderiju kao arhitektonsko čudo, kao objekat koji je proglašen za objekat od javnog interesa, koji je kandidovan za kultno-historijski spomenik, doduše, još je na listi čekanja, da se nalazi u takvom stanju. Sve je to samo na papiru, u djelima odnos vlasti, grada, kantona, vlasnika, pa i svih nas Sarajlija nije dosljedan i u skladu sa stvarnim vrijednostima Skenderije.
Jeste li bili svjesni da ćete doći na čelo takvog gubitaša?
– Znao sam kave probleme imamo u Skenderiji. Spomenuo sam i neke analize koje sam radio i pripreme koje sam imao. Svi revizorski izvještaji od prethodnih godina, a dostupni su praktično svima, pa i meni, imali su identičan zaključak. Dakle, to nisu negativna mišljenja, nego mišljenja koja kažu suzdržan od bilo kakvih komentara. To je nešto najgore što vam revizija može reći. Toliko je problema da neće da daju ni negativno mišljenje. Tako da sam bio spreman ući u borbu protiv toga. Rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, stotina i stotina sudskih sporova koji stoje, kako protiv Skenderije, tako i Skenderija protiv trećih lica. Mnogo je nerazjašnjenih stvari unutar radno-pravnih odnosa. Da ne nabrajam sve dubioze koje stoje, kao menadžer bio sam spreman uhvatiti se ukoštac sa svim tim problemima. Ali moram iskreno reći da sam nakon skoro godinu malo razočaran činjenicom da je nivo ulaganja u Skenderiju ove godine značajno manji na današnji dan u odnosu na prošlu i sve prethodne godine. Ako želimo Skenderiju vratiti u projektovano stanje, ako joj želimo vratiti stari sjaj, mislim da moramo imati širu platformu koja će podrzumijevati sve nivoe vlasti, a koji će davati podršku svim projektima vezanim za Skenderiju.
Šta bi konkretno trebalo raditi u tom smislu? Spomenuli ste nemaran odnos Sarajlija prema Skenderiji. Kao novinar u nekoliko proteklih godina stekao sam utisak da se oko Skenderije sukobljavaju dva narativa. Jedan zagovara rušenje Skenderije, a drugi je želi sačuvati kao nacionalno blago. U kojem pravcu ide njena budućnost?
– To su upravo dva potpuno različita pristupa Skenderiji, koja se još bore za prevlast i njenu budućnost. Došao sam, i tu nema dileme, kao pobornik onoga da Skenderiju treba vratiti u projektovano stanje. Trebamo uraditi elaborate o stanju konstrukcija, ući u projekotvanje svih faza, koje bi vratile Skenderiju u projektovano stanje. Upravo taj nivo zanemarivanja osnovnih potreba saniranja gorućih konstruktivnih problema Skenderije navodi na zaključak da postoje vrlo jake snage koje zagovaraju tu drugu opciju, koja bi rezultirali drugim objektom na ovom mjestu. Sukobljene snage još nisu izašle otovreno, sjele za stol i pokušale naći rješenje kojim će Skenderija biti i strateški opredijeljena za predstojeće vrijeme.
Koliko je pored sukobljenih strana bitno i mišenje struke, arhitekata. A postoje i autorska prava?
– Nažalost, arhitekta Halid Muhasilović, jedan od projektanata Skenderije, napustio nas je prije nekih pola godine. Kada smo radili projekat sanacije Ledene dvorane, pokušavali smo i zaštiti autorska prava, između ostalog, arhitekte Muhasilovića, pa smo uključili njegovog pravnog nasljednika, a to je njegov unuk Džan Karajica, koji je također arhitekta. Intencija je da držimo taj projektovani nivo izgradnje, naravno, uvijek postoje novi i moderniji materijali, ali, u biti je to ta intencija. Arhitekti su bili, ako se sjećate, prije nekoliko godina intenzivno uključeni u diskusiju o budućnosti Skenderije. Možda su oni i bili glavni kamen spoticanja tadašnjim idejama o rušenju Skenderije i pravljenju nekog Dubai Centra. Bili su dovoljno glasni da to zaustave, a potom su pokrenuli procese proglašenja Skenderije kao javnog dobra i zaštićenog spomenika.
Sa druge strane, Skenderija je nazmisliva bez sporta.
– Da.
Pa šta je sa dvoranskim sportovima u Sarajevu?
– Gledajući statistiku zadnjih šest–sedam godina, blagonaklonost prema Skenderiji se dramatično mijenjala od određenih ministara ili stavova prema sportu generalno. Tako da nivo subvencioniranja vrhunskog sporta u Skenderiji kroz klubove koji tu treniraju je bio dramatično različit. Možemo reći da ove godine imamo veliki povratak vrhunskog sporta i treninga u Skenderiju. Sada imamo i ozbiljan problem sa kapacitetima, jer ih nemamo dovoljno za vrhunski sport. Imamo jasnu blagonaklonost trenutnih vlasnika prema tom segmentu. A generalno imamo krizu u sportu, u subvencioniranju i pokušaju sitemskog rada sa sportistima. To se reflektuje i na Skenderiju.
Pa ljudi uglavnom ne znaju da li bivši košarkaški prvak Evrope još postoji.
– Upravo to. Znate da su ovdje nekada bile fenomenalne rukometne utakmice, da ne spominjemo košarku. Sada smo prilično degradirani. Znate da se košarkaška reprezentacija vratila u Skenderiju, rukomet isto tako. Ali nam generalno nedostaju kvalitet i masovnost. Nema interesa javnosti, a da bi ga bilo trebaju kvalitet i masovnost.
Postoji i privredni segment Seknederije, šta se događa na tom planu?
– Sajmovi moraju biti jedan od stubova razvoja Skenderije, kao što je to nekada bilo. Mi smo ove godine pokušali, pa smo čak malo i prejerali, da vratimo sajmove u Skenderiju. Početkom godine, nažalost, nismo mogli odmah krenuti sa tradicionalnim sajmovima namješta i turizma, ali smo nastavili sa sajmom knjige i učila, kao i nekim drugim sajmovima koji su bili jako uspješni. Pred kraje godine bukvalno iz sedmice u sedmicu imamo tri različita sajma: Sajam privrede, Diplomatski bazar, pa Sajam automobila. Intencija je da jačamo, sami i sa partnerima, sajmove i sajamske aktivnosti kroz cijelu godinu. Već intenzivno radimo na sajmovima koji će se desiti tek u proljeće, ponovo Sajam knjige i učila, Sajam namještaja, Sajam turizma za koji smo već potpisali određene protokole sa Turističkom zajednicom. Tako da bi naredna godina trebala početi sa intenzivnijim sajamskim aktivnostima. Skenderija za to ima kapacitete, a iskreno se nadamo da će ti kapaciteti vrlo brzo biti prošireni i sa sanacijom i rekonstrukcijom Ledene dvorane, jer je ta dvorana u projektovanim kapacitetima bila napravljena i kao pres-centar za Zimske olimpijske igre, a taj pres-centar je kasnije pretvoren u sajamske prostore. Kroz to bismo dobili i mogućnusti kvalitetnije prezentacije. Imamo i Privredni grad, kada već govorimo o privrednim kapacitetima, koji već nosi četvrtinu naših ukupnih prihoda, čime definitivno nismo zadovoljni. I tu je potreban veći nivo ulaganja da bi se vratili stari sjaj i atraktivnost privrednom gradu, uključujući i sadržaje koji trebaju biti poboljšani da bi se građani vratili u Privredni grad.
Imate i nekih aktuelnosti, sprema se Zimska čarolija.
– Zimska čarolija je jedan od top događaja na platou Skenderije. Danas je rošendan Skenderije. Za dva dana, 1. decembra, krećemo zvanično sa Ledenom čarolijom. Led će biti postavljen na 1.800 kvadratnih metara. Bit će i mnogo pratečih sadržaja, uključujući škole klizanja, otvaramo Mali grad, kućice koje će dati svježu gastronomsku ponudu i dati priliku onima koji nisu klizači da mogu popiti čaj, kuhano vino ili konzumirati neke domaće proizvode. Tokom decembra ćemo svaki vikend imati muziku uživo. Bit će live stage sa cover bendovima, koji će zagrijati atmosferu I kreirati ambijent u kojem će i građani Sarajeva i turisti osjećati ugodno.
Dakle, kada je riječ o zimskim praznicima, “olimpijski grad” ne bi trebao razočarati.
– Pa eto, kao finale planiramo party na ledu za 25. decembar, to bi trebao biti veliki hip-hop party, još sve nije potvrđeno, ali mislim da će biti realizovano sa našim parnerima. Bombaj štampa će nastupiti 30. decembra u Domu mladih, a za after party nakon dočeka Nove godine, dakle 1. januara, u Domu mladih će nastupiti TBF.
Još jedna aktuelnost je Ex-Yu Rock Centar, koji će večeras biti otvoren u Domu mladih.
– To je projekat na kojem radimo dugo. Možda smo jedan od krivaca zašto projekat nije realizovan malo ranije. Dom mladih je stvarno simbol rock muzike, i jugoslovenske i sarajevske rock scene. Ja čak i pamtim prve koncerte Azre u Sarajevu, pa i ostalih velikih rock grupa. Ta simbolika i značaj Skenderije reflekutuje se i kroz intenciju mladih entuzijasta koji su pripremili i večeras otvaraju taj Ex-Yu Rock Centar u prostoru Ars Aevija. Ovu postavku zadržat ćemo najmanje dva mjeseca, a intencija je da sa rekonstruisanim Domom mladih to postane stalna postavka.
Kakvi su planovi za narednu godinu?
– Puno stvari smo počeli ove godine, ali, nažalost, kao javno preduzeće i mi smo se suočili sa problemima koji se zovu spora administrativna rješavanja, finansiranje, javne nabavke. Da ne govorim o ljudskom faktoru i otporu prema promjenama, kao i prema novom. Tako da smo ove godine potrošili vrijeme na završetak projektne dokumentacije saniranja Doma mladih, što je naš kapitalni projekat za godinu pred nama. Imat ćemo spremna i inicijalna sredstva, obezbijeđena od Vlade Kantona Sarajevo, za početak radova već u rano proljeće. Želimo ući u saniranje, prije svega krova, jer od toga se počinje, ali i ostalih prostora koje sam spominjao. Tako da bi Dom mladih trebao biti spreman da radi u punom kapacitetu. Drugi projekat koji imamo spreman zahtijeva fazu ishodovanja građevinske dozvole i rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, ali je u biti praktično gotov i čeka proljeće. Radi se o saniranju i rekonstrukciji Ledene dvorane, što uključuje saniranje malo šireg prostora, tzv. našu poslovnu zgradu, drugio dio platoa, tako da za drugi dio naredne godine pokušavamo naći optimalni modus da zadržimo visok nivo programskih aktivnosti, da građani osjete da Skendereija nije zatvorena zbog radova, ali isto tako i visok nivo obnove Skenderije.