Roditelji su često pod stresom zbog pogrešaka jer žele odgojiti sretnu i dobru djecu. Greške su normalne, ali ako ih roditelji nisu svjesni, mogu značajno utjecati na razvoj djece. Jedan od najgorih ishoda koje većina roditelja može zamisliti jest da njihova djeca postanu narcisi.
U podcastu “Open Relationships: Transforming Together”, psiholog dr. Stan Tatkin otkrio je dva glavna načina na koja roditelji mogu nenamjerno pretvoriti svoju djecu u narcise.
1. Nepokazivanje posljedica
Jedna od važnijih lekcija koju roditelji trebaju naučiti jest kako se suprotstaviti svojoj djeci i naučiti kada trebaju reći “ne”. Međutim, kada roditelji odbijaju pokazati djeci posljedice njihovih postupaka, to može negativno utjecati na odnos.
Tatkin kaže: “Što se događa kada nisi dosljedan i ne znaš se suprotstaviti? Što se mene tiče, gubim poštovanje prema tebi. Isto tako, vaša djeca počinju vas gledati kao slabe i nesposobne. Tada će vas početi manje poštovati jer znaju da mogu kontrolirati i manipulirati vašim postupcima.”
Dakle, posljedice su vrlo važne, a roditelji koji nisu dosljedni u postavljanju granica i prikazivanju posljedica, mogu potencijalno odgojiti narcise.
Dakle, da bi se roditelji počeli mijenjati, trebaju svojoj djeci početi pokazivati posljedice njihovih postupaka.
“Morate pokazati djeci posljedice na način koji je prihvatljiv njihovoj dobi. Pokažite im prirodne posljedice njihovih postupaka i smatrajte ih odgovornima za kršenje pravila ili nepoštivanje”, kaže Tatkin. Osim toga, trebali bi modelirati empatiju, ali s granicama.
2. Pretjerano grubo roditeljstvo
Biti prestrog, hladan ili autoritaran roditelj također može pridonijeti tome da djeca postanu narcisi. Psiholog objašnjava da, ako roditelji ne obraćaju pažnju na osjećaje svoje djece, ona će vjerojatno pokazivati isto ponašanje prema drugim ljudima u svom životu. Zbog toga pretjerano grub stil roditeljstva zahtijeva ravnotežu između ljubavi i strogoće.
Prema Američkoj psihološkoj udruzi: “U autoritativnom roditeljskom stilu, roditelji njeguju, reagiraju i podržavaju, ali postavljaju čvrsta ograničenja svojoj djeci. Pokušavaju kontrolirati dječje ponašanje objašnjavajući pravila i raspravljajući. Slušaju djetetovo gledište, ali ga uvijek ne prihvaćaju.”
Dakle, ova dva roditeljska stila mogu uzrokovati ozbiljnu štetu djeci, bez obzira na to hoće li na kraju postati narcisi. Kao i u svemu u životu, treba postojati ravnoteža.