Tešku dijagnozu saznao je sa osamnaest godina, ali mu je vjera pomogla da ne klone duhom.
– Prvi put sam tada imao veliki napad i shvatio od čega bolujem. Kao u svemu u životu, morao sam pronaći nekakvu snagu. Moja sinergija s Bogom je neuništiva i kao takva je toliko jaka da mogu sve prebroditi. Sve što mi je nekada smetalo, titranje lišća u prirodi, reflektori u studiju, na koncertima i stajanje u visokim potpeticama me je moglo spriječiti, ali nije – objasnio je Božo Vrećo.
Božo je više puta istakao da je za njegov ekscentrični stil zaslužna njegova majka, koja mu je dala slobodu i nije ga sputavala.
– Većinu stvari mi je moja majka sašila, a ono što je najbolje bilo u djetinjstvu je činjenica da sam odrastao slobodan. Sjajno je to kada vam roditelj ne krati krila i bude vam oslonac. Sevdah je mene odabrao. To nije nešto što sam ja želio, mene je on odabrao kao svog partnera i kao nekoga ko će prezentovati sevdah drugačije od svih – dodao je.
Njegova majka je po profesiji slikarka i uvijek mu je pružala potrebnu podršku.
– Oslonac te beskrajna snaga, hrabrost, ljubav i brižnost. Uloge su se zamijenile i na neki način kao da sam se brinuo o svom djetetu. Tako sam mogao i spoznati koliko je jaka veza između majke i djeteta, koliko je neraskidiva i posebna. Nadjačava sve boli, strahove i sumnje. Bio sam tu, konstanta koja nije pokazivala strah, nemogućnost i pokolebljivost, bio sam jak poput stijene i mogla se osloniti na mene s povjerenjem i sigurnošću – rekao je on, piše Story.