Nedavno je Saraj-Polje zablistalo kao rijetko kad.
U sivilo jednog sarajevskog naselja svjetlost je unijela dječija igra. Ali ne bilo koja. Na Ljetnom koncertu nastupila je mala raja KUD-a Saobraćajac iz Sarajeva. Mnogobrojni gosti, ali i oni slučajni prolaznici koji su zastali da vide ove razigrane mališane, uživali su u izvedbama kulturno-umjetničkog blaga. Među ostalim, tu je bila i ponosna majka male učesnice Zare Amna Alispahić.
Otkud Zara u ovim vodama, pitali smo Alispahić.
„Ja sam folklor nekako uvijek vezivala uz kolo i harmoniku i bez obzira na to što duboko poštujem tradiciju i nasljeđe te smatram da naši ljudi generalno previše pokušavaju dokazati da nisu to što jesu, svoje dijete nisam zamišljala dijelom te priče, pogotovo zato što je u prethodnom periodu odbijala da se upiše.
Časove folklora počela je pohađati tek početkom jula, a 20. je već bila na nastupu. Iskreno, nikada nisam doživjela da se za nešto toliko zagrijala kao za folklor”, priča nam naša sagovornica i dodaje da se Zara od tog prvog časa posvetila folkloru do te mjere da joj je počela govoriti da ima i drugih stvari koje može raditi “osim vježbanja koraka po kući od momenta kada ujutro otvori oči”.
Kvalitetno ispunjeno vrijeme
“Nakon što sam upoznala gdina Amira, spoznala sam s koliko ljubavi i predanosti kompletna ekipa pristupa djeci i radi s njom, koliko im je svima stalo da omoguće djeci da kvalitetno ispune vrijeme, nauče više o tradiciji, izgrade sebe i ostvare nova prijateljstva.
Zara je u mjesec dana postala dijelom raje s folklora i divno je vidjeti kako se druže i koliko su povezani. Neka igraju i nek’ se igraju, a mislim da KUD Saobraćajac u svima nama ima beskrajnu podršku”, zaključuje Amna Alispahić za Bosnainfo.
Nismo mogli a da, naravno, ne pitamo i Zaru kakvi su njeni utisci te šta je to ustvari što je navelo na to da se bavi folklorom.
“Moja bff me pozvala da dođem i da gledam kako igra. Do kraja tog časa, odlučila sam da ću se i ja upisati. Folklor volim zbog igre, ali i zato što sam stekla mnogo novih prijatelja. Jedva čekam septembar da nastavimo gdje smo stali.
Mama je rekla da moram nastaviti dobro učiti ako hoću na folklor i znam da misli ozbiljno, tako da ću se još više truditi, jer na folklor se mora”, odgovara za Bosnainfo ova razigrana djevojčica.
Htjeli smo saznati i malo više o ovom kulturno-umjetničkom društvu, pa smo pitali i direktora KUD-a Saobraćajac Amira Muminovića da nam malo približi KUD.
Bogata tradicija
„KUD Saobraćajac osnovan je prije 57 godina. Ima bogatu tradiciju, prošao je niz generacija koje su promovisale kulturu i tradiciju svih naroda u BiH. Postojali su sekcije (folklorne, dramske), narodni orkestar, vokalni horovi. Korona je mnogo uticala na KUD Saobraćajac, međutim, poslije korone mi smo ponovo krenuli s radom“, objašnjava Muminović za Bosnainfo.
Pitamo koliko imaju članova i šta znači biti član KUD-a?
„Trenutno brojimo 100-tinjak članova podijeljenih u folklorne sekcije, narodni orkestar. Imamo folklorne grupe djece od 5, 6, 7, 8 godina i najstariju grupu. Nastojimo da djecu odvojimo od ulice, od laptopa, kompjutera, mobitela, da ih naučimo tradiciji naših naroda i da je to zdravo odrastanje.
Šta znači biti član kulturno-umjetničkog društva? Upoznavanje kulture, tradicije, upoznavanje novih ljudi širom Evrope, jer mi putujemo na festivale folklora po Evropi, upoznajemo ljude, ostaju trajna prijateljstva“, priča nam Muminović.
Svjedoci smo iz dana u dan kako se naša baština zaboravlja i polako izumire. Još samo rijetki entuzijasti i borci za naša blaga neumorno istrajavaju na nezaboravu. A ni država se baš i ne brine u vezi s ovim velikim problemom.
Pitamo Muminovića kolika je uopšte svijest o našoj kulturno-umjetničkoj baštini i (ne)brizi vlasti u BiH.
„Mislim da je izuzetno potcijenjena. Ovaj vid stvaralaštva. Mi smo amatersko kulturno-umjetničko društvo. Međutim, ova država na svim nivoima vlasti izuzetno malo ulaže u taj vid kulture. U KS-u egzistira 17 KUD-ova, konkretno u opštini Novi Grad pet. Otprilike su sva društva prepuštena sama sebi. Ne kažem da nema neke pomoći, nekih tranši koje su izuzetno male i koje ne mogu biti ni da pokriju režije, ali općenito nekad je i briga veća pažnja od samog novca.
Ne znam da je neko iz nivoa vlasti, nakon 2015, došao u KUD Saobraćajac da vidi gdje ta djeca rade, šta rade, kako uče i da vide koji su problemi…“, odgovara naš sagovornik te dodaje da je to otprilike palo na ljude koji vole to, koji hoće da rade, odvajaju svoje slobodno vrijeme, ali i da „ima i pozitivnih stvari, moram to istaći.
Prošle godine gradski vijećnik, prolazeći ovuda, vidio je naše prostorije koje su bile u lošem stanju, jer mi nemamo od čega to da obnovimo. Vidio je moj broj telefona i nazvao me je, i to je iznio na Gradsko vijeće, pa su odobrili lijepu svotu koju smo iskoristili i renovirali prostorije.
Sačuvali smo nošnje koje naše kulturno-umjetničko društvo posjeduje već dugi niz godina i nisu bile kvalitetno skladištene. Uveliko smo poboljšali uslove za rad“.
Pomoć kao kap vode
Međutim, ističe da je to samo kap vode u svemu.
„Ipak, mislim da država malo vodi računa o tome. To su djeca faktički s ulice koju učimo zdravim stvarima. Djeca nose uspomene, putuju po festivalima folklora. Recimo, u Grčkoj za festival folklora treba naći 10.000 maraka. Uglavnom, borimo se, tražimo donacije, na sve načine pokušavamo se snaći. Tu su i režije koje su abnormalno visoke. Ako imate prostorije, to Elektroprivreda tretira kao da ste poslovna jedinica ili firma koja ostvaruje dobit i obračunava struju“, govori Muminović.
A kako bismo mogli uticati na povećanje svijesti?
„Mogli bi i mediji malo više uraditi. Mediji se pojave ako ima važan događaj, koncert, ali da neko dođe mimo toga iz nekog nivoa vlasti ili medija, to se ne dešava. Da snime neku reportažu, da se vidi šta ta djeca rade, ko ih uči, čemu ih uči. Putem medija može se doći i do vlasti da malo više ulože u ovaj vid, jer svjedoci smo šta se sve dešava, a u KUD-u se može nešto dobro i zdravo naučiti. Odavde izlaze ljudi koji će biti društveno korisni ovoj državi“, poručuje Muminović.
I ne samo KUD-ovi, i ostala naša blaga su u krizi…
„Bila je dječija smotra društava u KS-u, pa smo poslije toga na nivou svakog saveza u Kantonu organizovali okrugli sto. Razgovarali smo i o toj temi. Problem je što i kroz školovanje nema te materije u školama. Recimo, imamo primjer Bugarske kojoj je to obavezan predmet, tradicija, folklor, pjevanje. I mi gdje god odemo na festival, ako se pojavi neki KUD iz Bugarske, znamo da će pobijediti i znamo da su najbolji, jer djeca uče o tome. Znaju i o nošnjama, znaju teoriju, a imaju i praktičnu nastavu gdje uče korake… to je puno lakše. Mi nemamo ljudi koji će to prezentovati, nemamo na fakultetima tu materiju gdje bi se izučavalo i imali ljude koji će to kasnije prenositi generacijama“, jasan je naš sagovornik.
A šta je s nošnjama?
„Nošnje? To izgleda malo bezazleno. Ali u ovoj državi imaju još dva-tri čovjeka koja su privatno, voleći sve ovo, sačuvala literaturu i koja znaju koja je nošnja autentična. Potop napjev, muzika itd. Malo je tih ljudi i kad oni nestanu, neće imati ko to više prenijeti novim generacijama“, upozorava Amir Muminović, a mi se nadamo da će se država probuditi i posvetiti malo pažnje i (još) bogatoj baštini te da će biti sve više onih koji neće dopustiti da kulturno-umjetnička blaga nestanu i padnu u zaborav, jer dok god ima ovih mališana koji su uveselili Saraj-Polje, folklora će biti.
