Živjela sam u Boki Kotorskoj u Crnoj Gori zbog lijepog okruženja i klime jer u Minsku zima je dugačka i hladna. Upoznala sam Zorana koji me je iz Kotora doveo u Bugojno gdje je zima također dugačka i hladna, a još i maglovita – smije se Elena i nastavlja:
– Par mjeseci sam plakala i žalila što sam more i sunce zamijenila maglom i snijegom, a onda sam ipak odlučila upoznati zemlju u kojoj sada živim. Počeli smo putovati na zanimljiva mjesta. Prije svakog putovanja pokušavala sam se pripremiti, pročitati nešto, tražila sam informaciju na ruskom, ali gotovo da nije bilo. A onda sam počela čitati o BiH na vašem jeziku, jer sam ga do tada već naučila, i pisati o njoj na svom jeziku.
Sjeća se da je prvo putovanje bilo u Vranduk. Ova tvrđava i njena bogata historija su je oduševili. Pročitala je sve što je mogla naći o Vranduku i napisala članak o njemu na ruskom. Ovo je bio prvi tekst njenog bloga koji je pokrenula u decembru 2014. godine.
Zaljubila se u BiH, njenu historiju, kulturu, prirodne ljepote. Počela je istraživati do najsitnijih detalja. Do danas je napisala oko 1.200 članaka o Bosni i Hercegovini.
– Da bi to učinila, proputovali smo desetke hiljada kilometara širom zemlje, prošetala sam puno gradova i pročitala kilometre različitih tekstova, puno knjiga i naučnih radova. Omiljeni izvor informacija mi je web stranica Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika – ističe Elena za N1.
Blog je odavno prerastao u strukturirani online vodič kroz Bosnu i Hercegovinu, koji znatiželjnom putniku govori o svim aspektima – od prirodnih i historijskih znamenitosti do kuhinje i kulturnih posebnosti.
– Pišem za publiku koja govori ruski – a to je cijeli bivši Sovjetski Savez i dijaspora. Sve više ljudi je čitalo moj blog, a sve više turista iz tog područja dolazilo u Bosnu i Hercegovinu. Ali dogodila se pandemija, interes za turizmom je na neko vrijeme potpuno nestao. Stoga sam počela mnogo više vremena i pažnje posvećivati svom prvom zanimanju – slikarstvu. I u slikarstvu moja jedina inspiracija je Bosna i Hercegovina. Opsjednuta sam njome, ne mogu i pomisliti o ničem drugom. Sada o tome govorim ne samo riječima, već i slikama – kaže Elena.
Tokom prve pandemijske zime nastali su rukom crtane detaljne karte Mostara sa svim značajnim znamenitostima ovog grada. Sljedeća je bila karta Stoca i pedesetak ilustracija za nju. Najbliži Elenini planovi su iscrtavanje karte Jajca i svih njegovih znamenitosti, a potom i izrada sličnih projekata za druge turističke gradove.
– Imala sam priliku prezentirati kartu Mostara gradonačelniku Mariju Kordiću i bio je oduševljen. Nadam se da će ova karta biti i dio turističke ponude grada – kaže Elena.
U međuvremenu, karta je dostupna turistima na zidu galerije Ars Art, koju su Elena i Zoran otvorili u Mostaru u junu ove godine. Galerija se nalazi u Titovoj ulici na pola puta između parka Alekse Šantića i Starog mosta. Uz kartu zastaju ne samo gosti grada, već i mještani koji na karti rado pronađu svoju ulicu i kuću.
– U galeriji prodajemo akvarele i drugu umjetninu. Imamo odličan feedback, već ljudi na preporuku dolaze da kupe neku sliku iako tek trebamo da se aktiviramo na društvenim mrežama i da prezentiramo radove koje nudimo – kaže za kraj Elena Arsenijević, akademska slikarica.
Elena je rijetki primjer da neko ko je rođen i odrastao u drugoj zemlji ima toliku ljubav prema BiH. Detalje koje zna o našoj zemlji postidjeli bi i rođene Bosance i Hercegovce.