Budinčević je postao prvak Jugoslavije u sezoni 1978/1979 kada je bio golman Hajduka, ali nikada od fudbala nije zaradio dovoljno novca ili mu taj novac nikada nije isplaćen.
Bio je omiljen među navijačima u Splitu, a bio je jedan od ključnih igrača u pohodu na titulu dok je taj tim vodio Tomislav Ivić. Nakon završetka karijere je upao u finansijke probleme, pa se tri godine kasnije opet aktivirao.
Klubovi su mu ostali dužni, pa se vratio u rodnu Vojvodinu gdje i danas živi izuzetno teško i skromno. Navijači Hajduka ga nikada nisu zaboravili, pa su više puta prikupljali novac da mu pomognu.
„Eto, nakon što sam bio profesionalni fudbaler, trgovački putnik, nakon što sam radio u free shopovima, konobarisao, trenirao golmane u subotičkom klubu Bačka, u kasno proljeće, ljeti i u ranu jesen zaradim nešto radeći poljoprivredne poslove: kopam, orem, sijem, sadim, berem, radim kod zemljoradnika bukvalno kao najamna radna snaga. Nemam ni zdravstveno osiguranje, više se i ne javljam na Zavod za zapošljavanje. Nema koristi. Po zanimanju sam stolar, ali nema posla koji ne bih radio. Uzalud mi je“, rekao je Budinčević.