BiH

Zločini nad djecom u BiH moraju biti naučno dokumentirani i procesuirani

Međunarodna naučna konferencija „Zločini nad djecom u Republici Bosni i Hercegovini 1992–1995.“, u organizaciji Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, počela je danas u Sarajevu, s ciljem naučnog dokumentiranja, istraživanja i rasvjetljavanja zločina počinjenih nad djecom tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Učesnici konferencije poručili su da zločini nad djecom ne smiju ostati u sjeni.

FOTO: AMER KAJMOVIĆ
FOTO: AMER KAJMOVIĆ

Konferencija je okupila 24 naučnika i istraživača, a poseban dio programa posvećen je razgovoru s osobama koje su kao djeca preživjele različite oblike ratnih zločina, uključujući zatočeništvo u logorima, torture i seksualno nasilje.

Direktor Instituta Muamer Džananović podsjetio je da je 20. novembra 1989. godine usvojena Konvencija o pravima djeteta, čija su temeljna načela već nekoliko godina kasnije brutalno prekršena na prostoru Republike BiH. Dosadašnja istraživanja pokazuju da su djeca sistematski ubijana, ranjavana, mučena, zatvarana u logore i seksualno zlostavljana. Važno je da o tome govorimo na naučno utemeljen način, ali i da otvorimo prostor za nova istraživanja. Pojedini učesnici počeli su istraživanja upravo nakon našeg javnog poziva, tako da ćemo danas čuti i prve rezultate o zločinima nad djecom na pojedinim područjima Bosne i Hercegovine – kazao je Džananović.

Naglasio je da je važno čuti i iskustva preživjelih, ali i ukazati na probleme s kojima se suočavaju danas, posebno kada je riječ o zakonskom priznavanju pojedinih kategorija žrtava, među kojima su bivši logoraši, osobe koje su preživjele seksualno nasilje i djeca rođena kao posljedica ratnog silovanja.

Govoreći o dosadašnjim rezultatima istraživanja, Džananović je naveo da je Institut objavio više monografija, studija i knjiga o zločinima nad djecom u Sarajevu, Goraždu i drugim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Ipak, upozorio je da pojedine općine i regije još nisu dovoljno naučno istražene, te da brojni zločini nad djecom i civilnim stanovništvom nisu bili predmet sudskih postupaka, pa čak ni optužnica pred Sudom Bosne i Hercegovine.

Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992–1995. Fikret Grabovica ocijenio je poražavajućim to što ni nakon toliko godina brojni zločini počinjeni tokom opsade Sarajeva nisu procesuirani. Gotovo je nevjerovatno i neshvatljivo da Tužilaštvo BiH još nije podiglo nijednu optužnicu za zločine počinjene tokom opsade Sarajeva, iako znamo koliko su brutalni zločini počinjeni nad civilnim stanovništvom, posebno nad djecom. Pojedini pokušavaju te zločine predstavljati kao kolateralnu štetu, ali kada je riječ o ubijanju djece, nema dileme da su ona ubijana ciljano i sistematski, s namjerom – kazao je Grabovica.

Istakao je da je važno kontinuirano govoriti o tim zločinima, posebno zbog roditelja koji su godinama čekali da počinioci odgovaraju za ubistva njihove djece, ali to nisu dočekali.

Među učesnicima panela bio je i predsjednik Udruženja logoraša Stolac Amir Đulić, koji je kao sedamnaestogodišnjak prošao kroz četiri logora – Koštanu bolnicu u Stocu, Dretelj, Gabelu i Heliodrom, u kojima je proveo ukupno 233 dana.

Nakon završetka trećeg razreda srednje škole u Čapljini, umjesto nastavka mladosti i školovanja, završio je u koncentracionim logorima Herceg-Bosne, gdje se suočio sa zatočeništvom, torturom i svakodnevnim strahom za život. Tada sam na neki način izgubio san. Preko noći sam odrastao, više nisam bio dijete. Morao sam nasilno odrasti. Najviše boli kada vas zlostavljaju ljudi koje poznajete, s kojima ste do jučer išli u školu – kazao je Đulić.

Posebno teško iskustvo za njega je bio boravak u Koštanoj bolnici, gdje je svjedočio smrti svojih rođaka, koji su podlegli od posljedica premlaćivanja. Sa 17 godina prvi put sam vidio mrtvu osobu. Kada kao dijete gledate smrt i pomišljate da ćete i sami tako završiti, teško je vjerovati da ćete preživjeti – ispričao je.

Istakao je da 233 dana provedena u četiri logora nikada neće zaboraviti, jer je to period u kojem je izgubio svoju mladost, ali i iskustvo o kojem danas govori kako bi istina o stradanju logoraša bila sačuvana od zaborava.

O zločinima nad djecom u Bosanskoj krajini govorio je profesor Mujo Begić koji se bavi istraživanjem zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, radi u Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine i predaje na Univerzitetu u Bihaću.

Naglasio je da su njegova istraživanja, uključujući i neposredni terenski rad i ekshumacije, pokazala razmjere stradanja djece na tom području. Imao sam priliku ekshumirati posmrtne ostatke ubijene djece, među njima i Nurke Čarkić iz Ključa i njene tek rođene bebe. Na prostoru Bosanske krajine gotovo da nema općine u kojoj djeca nisu ubijana. U selu Zecovi kod Prijedora ubijeno je 15 djece, a zabilježeni su različiti načini ubijanja, uključujući strijeljanje i spaljivanje – kazao je Begić.

Dodao je da zločini nad djecom nisu podrazumijevali samo ubistva, već i seksualno nasilje, svjedočenje ubistvima roditelja i drugih članova porodice, te druge oblike fizičkog i psihičkog zlostavljanja.

Prema njegovim istraživanjima, na području Bosanske krajine ubijeno je blizu 400 djece.

Begić je ocijenio da postojeće evidencije o stradanju djece nisu dovoljne bez sveobuhvatne naučne obrade, koja bi obuhvatila identitet svake žrtve, okolnosti i način stradanja.

Zbog toga je pozvao istraživače i naučne institucije da pokrenu zajednički projekt „Istraživanje zločina nad djecom u Bosni i Hercegovini“, koji bi omogućio sistematično dokumentiranje svih oblika zločina počinjenih nad najmlađima. Zločini nad djecom ne smiju ostati u sjeni. Neophodno je da svaku žrtvu evidentiramo i naučno obradimo okolnosti njenog stradanja. Spreman sam učestvovati u takvom projektu kada je riječ o Bosanskoj krajini i pozivam kolege da zajednički radimo na tome – poručio je Begić.

Učesnici su poručili da je konferencija važan doprinos naučnom istraživanju i dokumentiranju zločina nad djecom, ali i podsjećanje na obavezu institucija da utvrde činjenice, osiguraju pravdu za žrtve i njihove porodice te spriječe da njihovo stradanje bude prepušteno zaboravu.