U svojoj objavi Aličković iznosi niz ozbiljnih optužbi na račun Kulanićevog djelovanja tokom njegovog mandata, uključujući pokušaj ukidanja tradicionalnih simbola nišana i ljiljana sa logotipa Fonda Memorijala, omalovažavanje porodica šehida, te pokušaje premještanja centralnih obilježavanja Dana Armije sa Kovača na Vlakovo.
Aličković u svom obraćanju jasno poručuje – na čelu Fonda Memorijala mora biti osoba koja poznaje historiju, poštuje žrtvu i razumije vrijednost institucije koju predstavlja.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Pozivam vas da prvo pročitate tekst, a onda da preslušate video, a nakon toga pogledate i dokument.
Radi se o Ahmedu Kulaniću, sada već bivšem direktoru Fonda Memorijala, kojeg smo našom inicijativom zaustavili u pokušaju promjene logotipa Fonda kada je htio ukloniti nišan i ljiljan sa logotipa koji je egzistirao od 1997. godine.
U toku te kampanje, kao i drugih nepravilnosti vezanih za tadašnjeg direktora Kulanića, saznao sam i da je nazivao četnikom uposlenika Fonda koji je sin jedinog šehida sa Tunela spasa. Taj uposlenik je sin čovjeka, borca ARBiH, dobitnika Zlatnog ljiljana koji je svoj život položio u temelje ove domovine i u temelje Tunela spasa tokom same izgradnje i iskopavanja tunela.
Riječ je o Medžidu (Izetu) Arifoviću, rođenom 26.11.1964., ubijenom 17.06.1993. godine. Medžid je bio pripadnik 5. motorizovane brigade ARBiH.
Kulanić je, navodi Aličković, također prilikom izrade spomen-ploče na dobrinjskoj strani Tunela spasa, maksimalno osporavao postavljanje imena jedinog šehida i Zlatnog ljiljana. Tek pritiskom Medžidovog sina, uz podršku drugih uposlenika i kolega, ime je ipak dopisano na spomen-ploču.
Također, u više navrata sam javno govorio da je tokom Kulanićeve vladavine Fondom Memorijala otpušteno nekoliko djece šehida koji su bili uposleni. Otpušteni su i svi neistomišljenici, bez obzira na to što su školovani i sposobni. Kulaniću nisu bili podobni jer nije mogao podnijeti ljude sa integritetom i svijesti koju on nikada neće dosegnuti.
Na sve to, uz podršku Ministarstva za boračka pitanja, Kulanić je pokušao da se centralna obilježavanja Dana Armije (15. april) sa Šehidskog mezarja Kovači prebace na groblje Vlakovo, kraj Aleje veterana ARBiH. Nakon desetina godina odjednom neko kaže da “šehide na Kovačima treba ostaviti na miru”, što je, kako Aličković navodi, apsolutna budalaština i nesvjesnost onoga zašto ljudi dolaze na Kovače.
„Umjesto da posjećujemo šehide stalno, prenosimo im selame, učimo dove, neko nas tjera s Kovača na Vlakovo“, navodi Aličković.
On jasno naglašava da ovim ne umanjuje značaj Aleje veterana, jer su u njoj nakon agresije ukopavani najbolji sinovi ove zemlje. I podržava spomen-obilježje podignuto u njihovu čast. Ali, kaže, to spomen-obilježje ničim ne daje značaj da je to CENTRALNO obilježavanje niti postoji razlog da se sa Kovača sve prebacuje na Vlakovo.
Čak je najavljeno da će se praviti spomen-obilježje za šehide 1. Korpusa ARBiH. Ako je ono što ste napravili vrijednost šehida 1. Korpusa, onda stvarno niste normalni, poručuje Aličković.
„I neka mi neko objasni? Da li to onda znači da šehide na Kovačima trebamo ostaviti na miru i ne ometati ih, a veterane koji su isto toliko zaslužni za odbranu domovine možemo posjećivati i narušavati im mir u mezarima? Kakva su vam to glupa pravdanja o miru šehida na Kovačima, dok s druge strane ne mislite onda na veterane u Aleji na Vlakovu. Bruka!“
Ovim, tvrdi Aličković, postaje jasno da je suštinski problem polaganja cvijeća i centralnog odavanja počasti u Sarajevu upravo polaganje cvijeća pred mezar rahmetli Vrhovnog komandanta ARBiH Alije Izetbegovića.
Također postavlja pitanje zašto Kulanić u svom videu navodi obilježavanje 17. aprila, ako se 15. april obilježava kao Dan Armije RBiH?
Na kraju, poziva sve da preslušaju video gostovanja Kulanića na TVSA, gdje ga Brankica Rudan u emisiji „Špica“ pita ima li Kulanić i Fond podršku šehidskih porodica, odnosno udruženja. Kulanić na to nabraja one od kojih navodno ima podršku, ali ne navodi direktno šehidske porodice, već samo kaže: „Pa naravno!“
KAO DOKAZ, ALIČKOVIĆ OBJAVLJUJE EKSKLUZIVNO DOKUMENT SA 9 POTPISA I PEČATA SVIH 9 ŠEHIDSKIH UDRUŽENJA SA KANTONA SARAJEVO koji potvrđuje da Kulanić NEMA podršku tih udruženja zbog, kako se navodi, njegove samovolje i brojnih propusta dok je bio na čelu Fonda.
Također podsjeća da je nedavno objavio konkurs koji je, tvrdi, bio filtriran i pripremljen po Kulanićevim normama, ali koji je nakon javne reakcije odbijen i povučen.
„Vrijeme je za novi konkurs za direktora Fonda Memorijala. Kulanić može ponovo aplicirati, ali mu toplo preporučujem da to ne čini, jer je svjestan svojih strašnih propusta i da će sve to izaći na vidjelo ukoliko preda dokumentaciju.“
Kako najavljuje, ovo pitanje uskoro dolazi na dnevni red Skupštine Kantona Sarajevo, gdje bi se moglo raspravljati o novom direktoru kojeg bi, s obzirom da taj resor pripada njima, mogao imenovati NiP.
Za kraj, Aličković poručuje:
„Topla preporuka za NiP: Ako ćete preporučivati nekoga poput Kulanića, nemojte ga preporučivati. Mi, kao pokret koji radi na kulturi sjećanja 24 sata i ovu tematiku poznaje bolje nego Kulanić kojeg ste postavili, nemojte predlagati nekoga ko s Fondom nema dodirnih tačaka!Na čelu Fonda mora biti osoba sa dostojanstvom, poznavanjem tematike, osoba sa poštovanjem prema samom radnom mjestu koje obnaša, osoba koja pamti period agresije i genocida, osoba koja zna šta su vrijednosti tog Fonda, osoba koja zna za čast i principe.“
Portal Bosnainfo prenosi ovu objavu u izvornom obliku, bez izmjena, u skladu sa pravilima prenosa autorskih saopćenja. Ne ulazimo u tačnost navoda iznesenih u objavi, već odgovornost za sadržaj u cijelosti snosi autor.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.