Godine prolaze, mijenjaju se općinske garniture, donose novi budžeti, programi, strategije i planovi, ali problem Svraka ostaje isti. Kao da ovo naselje ne pripada općini Vogošća, odnosno kao da se nalazi negdje na kraju općinskog interesa – na kraju zaborava.
Na magistralnoj cesti M-18 nema table sa imenom „Dobro došli u Svrake“, tako da oni koji žele ući u ovo naselje često zalutaju u potrazi za oznakom koja bi ih jasno uputila prema njemu.
A i kada uspiju saznati gdje treba skrenuti, do Svraka moraju proći kroz prostor benzinske pumpe „Energopetrol“ u Semizovcu. Da li je to rješenje koje bi trebalo biti prihvatljivo za jedno naselje koje se nalazi neposredno uz jednu od najfrekventnijih saobraćajnica u ovom dijelu Bosne i Hercegovine? O tome koliko ovakav način ulaska utiče na bezbjednost učesnika u saobraćaju, posebno u uslovima povećane frekvencije vozila, izlišno je govoriti.
Problem nije od jučer. Nije nastao prošle godine, niti će nestati ako se o njemu prestane govoriti.
Problem traje godinama, a ono što najviše zabrinjava jeste inertnost nadležnih.
Prošle godine pisali smo o vapaju vijećnika Bege Selimovića, koji je od nadležnih u Općini Vogošća svojom inicijativom tražio postavljanje table sa imenom naselja uz cestu M-18, ali i uređenje normalnijeg i sigurnijeg skretanja prema Svrakama.
Od nadležne općinske službe dobio je, moglo bi se reći, već dobro poznati administrativni odgovor: „Rješavanje ovog pitanja nije planirano u Budžetu Općine Vogošća za 2025. godinu, niti je u Programu rješavanja prioritetnih pitanja iz oblasti infrastrukture.“
I tu bi, valjda, trebalo završiti priču.
Ali ne.
U međuvremenu su usvojeni Budžet i Program rješavanja prioritetnih pitanja iz oblasti infrastrukture za 2026. godinu. I gle čuda – ponovo nema sredstava za ovu namjenu, niti je problem ulaza u Svrake prepoznat kao nešto što bi trebalo prioritetno rješavati.
Čovjek se, nakon svega, mora zapitati: koliko godina treba proći da bi jedan problem postao prioritet?
Jedna godina? Pet? Deset? Dvadeset?
Ili je dovoljno samo da se stanovnici dovoljno dugo žale, pa da se njihov zahtjev vremenom jednostavno izgubi u općinskim ladicama?
Ovdje više nije riječ samo o jednoj tabli ili jednom skretanju. Riječ je o odnosu lokalne vlasti prema stanovnicima jednog naselja.
Ako se godinama zna da ulaz u Svrake nije adekvatno označen i da ne postoji normalno riješeno skretanja u njega sa magistralnog puta M-18, onda je teško govoriti o nekom novom ili iznenadnom problemu. Nadležni za njega znaju. Na njega im se ukazuje. Postoje vijećničke inicijative. Postoje zahtjevi mještana. Postoje i odgovori općinskih službi.
Ono što očigledno nedostaje jeste – konkretna akcija.
A upravo je to ono što građani očekuju od vlasti.
Ne očekuju čuda. Ne traže infrastrukturni projekat vrijedan milione maraka. Traže da se naselje označi kako treba i da se, u okviru nadležnosti i mogućnosti, konačno pokrene rješavanje pitanja sigurnog i normalnog ulaza u Svrake.
Umjesto toga, godinama gledaju kako se problem prebacuje iz jedne budžetske godine u drugu.
Nije bilo u Budžetu za 2025. godinu.
Nema ga ni u 2026. godini.
Šta slijedi – 2027, 2028. ili neka nova godina u kojoj će mještanima ponovo biti objašnjeno zašto nešto „nije planirano“.
Takva praksa kod građana s pravom stvara osjećaj da se njihov problem jednostavno ne smatra dovoljno važnim.
Ovogodišnje predizborne aktivnosti su već krenule. Zato ne bi bilo nikakvo iznenađenje ukoliko se pojave obećanja da će problem biti riješen. Možda će se ponovo govoriti o projektima, planovima, sigurnosti građana i ravnomjernom razvoju svih dijelova općine.
Samo da, kada izbori prođu, ponovo ne bude – po starom.
Da su Svrake naselje na kraju zaborava općinskih vlasti govori i odnos prema još jednom zahtjevu mještana ovog naselja, za čije rješavanje, čini se, nisu potrebna ni velika sredstva ni višegodišnje planiranje.
Naime, prilikom numerisanja brojeva i postavljanja tabli sa nazivima ulica i naseljenih mjesta, da li zbog neznanja, nemarnosti ili nečeg drugog, na ulazu u Svrake, umjesto imena naselja, postavljena je tabla sa nazivom „Ulica Svrake“.
Problem je, međutim, u tome što u ovom naselju ne postoji „Ulica Svrake“.
Dakle, na ulazu u naselje nalazi se pogrešna oznaka koja ne predstavlja stvarni naziv mjesta.
Nadležni su ovakvim postupkom, u najmanju ruku, pokazali ozbiljnu nepažnju. Ali još je poraznije što se, nakon ukazivanja na grešku, ona ne ispravlja.
Koliko je potrebno vremena da se promijeni jedna tabla?
Koliko procedura treba proći da bi se ispravila očigledna greška?
I da li zaista treba čekati da neko ponovo pokrene vijećničku inicijativu, da se napiše tekst u medijima ili da se mještani ponovo požale kako bi se promijenila tabla na kojoj je pogrešno napisano ime njihovog naselja?
Ako lokalna vlast nije u stanju godinama riješiti ni pitanje normalnog ulaza u naselje, niti promijeniti jednu pogrešno postavljenu tablu, onda se s pravom postavlja pitanje kako se uopće određuju prioriteti i koliko su građani pojedinih naselja zaista ravnopravni.
Svrake nisu „ničija zemlja“. U njima ljudi žive, rade, grade kuće, odgajaju djecu i uredno izvršavaju svoje obaveze prema državi i lokalnoj zajednici.
Zato bi bilo normalno da očekuju i nešto zauzvrat – osnovnu infrastrukturu, sigurniji pristup svom naselju i tačne oznake mjesta u kojem žive.
Nije problem samo u tome što tabla nije postavljena. Problem je što se godinama ništa ne poduzima.
Nije problem samo u tome što na ulazu piše pogrešan naziv. Problem je što očigledna greška mjesecima i godinama može stajati pred očima nadležnih, a da je niko ne smatra dovoljno važnom da je ispravi.
To više nije nemar jednog dana ili jedne službe.
To postaje sistem inertnosti.
A kada inertnost vlasti traje godinama, onda ona prestaje biti slučajnost i postaje loš odnos prema građanima.
Mještani Svraka zato ne traže privilegiju. Traže ono što bi trebalo biti potpuno normalno: da njihovo naselje bude označeno pravim imenom i da do njega postoji normalan, jasan i siguran ulaz sa magistralnog puta M-18.
I zato će, sve dok se ovi problemi ne riješe, ostati pitanje:
Koliko još godina Svrake trebaju čekati da bi ih općinske vlasti konačno primijetile?
Jer ako jedno naselje decenijama čeka na normalan ulaz, a na njegovom ulazu godinama stoji pogrešna tabla, onda se teško oteti utisku da su Svrake zaista postale – naselje na kraju zaborava.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.