Ali ono što je sasvim jasno jeste da je nakon rekonstrukcije ostao problem koji se mogao riješiti jednostavno i bez velikih troškova – samo da je bilo malo više odgovornosti i sluha za potrebe građana.
Naime, prilikom izgradnje trotoara uz ovu saobraćajnicu, bandera ulične rasvjete ostavljena je praktično na sredini prostora namijenjenog za kretanje pješaka. Umjesto da trotoar bude sigurna i nesmetana površina za pješake, dobili smo svojevrsnu prepreku koju građani moraju zaobilaziti.
Ono što je posebno poražavajuće jeste činjenica da ovakav položaj bandere ne predstavlja problem samo za običnog pješaka. Mnogo veće teškoće imaju majke sa dječijim kolicima, starije osobe, ali prije svega osobe sa invaliditetom koje koriste invalidska kolica. Njima nekoliko desetina centimetara prostora ne znači mnogo – prepreka na sredini trotoara može značiti da se moraju vratiti, sići na kolovoz ili tražiti drugi način da nastave svoje kretanje.
A prostora da se problem riješi, očigledno je bilo. Bandera se mogla izmjestiti ili se prilikom projektovanja i izgradnje trotoar mogao prilagoditi tako da pješacima ostane dovoljno prostora za normalno i bezbjedno kretanje. Međutim, onima koji su bili odgovorni za rekonstrukciju ove saobraćajnice to, izgleda, nije bilo dovoljno važno.
Još je čudnije što se na ovu nelogičnost ukazivalo i javno.
Dakle, nadležni nisu mogli reći da nisu znali za problem.
Znali su.
Vidjeli su.
Građani su ukazivali.
Ali bandera je i dalje tu – na sred trotoara.
I upravo taj odnos nadležnih možda je veći problem od same bandere
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.