Njenu reakciju prenosimo u cijelosti:
– Prije svega želim reći da ja nisam nikakav projekat SANU-a i velikosrpske politike što je uvaženi zastupnik u svom jučerašnjem istupu rekao. Žalosno je da i 30 godina nakon rata, mi žene, majke, nastavnice koje smo svoje živote, znanje, srce i dušu dale za državu, našu djecu i zajedničku bolju budućnost ovo doživljavamo od svojih muškaraca koji se i danas busaju svojim danima provedenim u ratu. Tim danima provedenim u ratu amnestiraju sve svoje političke greške i neuspjehe.
S ponosom želim reći da sam kao mladi profesor, svojom voljom, jer sam smatrala da je to moja obaveza, radila od 01.09.1993. godine u ratnoj školi u opkoljenoj Dobrinji i sa svojim, uglavnom kolegicama, borila da naša djeca steknu obrazovanje i odgoj dostojan našoj domovini. Pitam naše poslijeratne politike i političare, zašto mi žene nikada nismo dobile ikakve zasluge za to, zašto to nikada nije razmatrano kao naš ratni staž, da li zato samo što smo žene?
Da li je uvaženi zastupnik jučer, kad je vidio da je riječ o autoru – ženi, smatrao da ima pravo na nju sručiti sve svoje političke frustracije i napadati uz to i uvaženu ministricu, koja sa svim ovim nema nikakve veze, jer je i ona samo žena. Femicid nije samo pretući ili ubiti ženu, nego je i staviti je na stub srama bez ikakvih argumenata. Nažalost, veliki broj muškaraca, putem društvenih mreža, je u protekla 24 sata pokazao da nisu naučili komunikacijom i zakonskim putevima, bez uvreda i galame rješavati probleme u našem društvu. Naši prvi ratni udžbenici su pretrpjeli strašnu revizuju kad smo po naredbi OSCE-a i dozvolu tadašnjih politika morali u udžbenicima zatamnjivati flomasterima i pečatima mjesta gdje je pisalo da je nad našom državom izvršena agresija.
Knjiga napisana 2006. godine
Danima su nastavnici pečatali (uglavnom nastavnice) i godinama nismo smjeli našoj djeci reci da je bila agresija na našu domovinu. Svi ste ćutali, i roditelji i političari. Moj udžbenik je napisan 2006. ( Rješenje od strane Federalnog ministarstva obrazovanja dobio 2008. godine ) po strogim uputama OSCE-a i Federalnog ministarstva, a ne SANU-a i Dodika 2023. godine. Od tada, o tome govori reakcija i javnosti, je itekako narasla svijest naših građana kakvu državu želimo i za kakvu smo se borili, jer smo prošli kroz brojne traume i neznanje šta zapravo u Dejtonskom mirovnom sporazumu piše bez obzira što su ga naši političari u jednom momentu izgubili i nikad ga nisu preveli na Bosanski jezik. Država se ne brani samo puškom i galamom. Ona se brani i gradi znanjem i ljubavlju čemu učim djecu 30 godina.
Ja u udžbeniku nisam napisala da je to državna zajednica entiteta nego konstitutivnih naroda što ima sasvim drugo značenje od onoga što je dnevnopolitički rječnik onih koji su protiv države. Pitam se, gdje su tada bili, da podignu glas kao danas i to ispravljaju. U čijem su oni projektu danas? Moja rečenica koja se odnosi na glavni grad R Srpske je loše napisana, jer sam ja njome željela reći da je to najvažniji grad RS-a i to treba da se ispravi. Nažalost, to ne znači, kako ostrašćeni botovi predlažu, zbog hajke uvaženog zastupnika, da mi treba oduzeti državljanstvo. Po tome, mnogi su već davno trebali ostati bez istog. Politike koje su vodile Federalno ministarstvo obrazovanja već deceniju nisu raspisali Konkurs za ponovno pisanje udžbenika. Sve zahtjeve recenzenata da se izvrše ispravke u Udžbeniku, prije njegove objave, morali smo izvršiti i pečatirati svaku stranicu i ni slova nismo smjeli promijeniti sve ove godine, jer to F Ministarstvo nije dozvoljavalo. Samo da napomenem, predhodna vlast je ostala bez federalne Ministrice obrazovanja pa se nismo imali kome ni obratiti.
Zaustavljanje političke trakavice
Pohvaljujem i podržavam sve napore sadašnje ministrice obrazovanja KS koja pokušava poboljšati stanje u obrazovanju KS i njen stav da i moj udžbenik kao i svi ostali prođu reviziju, jer sigurno da ima svugdje vukova na grani, ali to treba uraditi u okviru zakona, bez galame, uvreda i hajke. Ako sva ova hajka na moju ličnost i moj profesionalizam bude istinski iskorak ka boljem odnosu spram žene, prosvjetnog radnika i obrazovanja u kojem će naša djeca sticati znanja na način kako je to u razvijenim državama svijeta gledaću na ovo kao vrijednu zrtvu. Želim se zahvaliti desetinama svojih učenika koji su me kontaktirali i dali podršku, svojim kolegama kao i predsjedavajućem Skupšine KS koji je pokušao jučer da ovu političku trakavicu zaustavi.
Uvaženom zastupniku želim reći da mi je drago što je postavljena statua našeg Bosanskog kralja ispred zgrade Predsjedništva, ali je sramno da se naše politike i političari nisu izborili da svojim znanjem i umijećen kroz ovih 30 godina i danas u drugačijem zakonskom ozračju postave ga tu gdje jeste i treba da bude.