Jedna zasigurno vrijedna da se objavi, a koja oslikava sarajevski šarm i svakodnevnicu čaršije koja srećom još živi, jeste i događaj iz kafane.
“Sjetih se jutros jedne anegdote iz studentskih dana. Dogodila se u kultnoj Pozorišnoj kafani, koje danas, kao ni mnogih drugih simbola Sarajeva, nažalost nema.
Svakodevno smo mi, studenti žurnalistike, navraćali u Pozorišnu kafanu, koja je bila stotinjak metara od Fakulteta političkih nauka. I danas se, sa sjetom, prisjetim mnogih dogodovština tokom naših mladalačkih druženja u toj kafani, kojima su svjedočili i konobari Savo i Alija, s kojima smo se bili srodili.Jednom ja objašnjavam kojim kolegama s fakulteta, koji su kasnije izrasli u sjajne i ugledne novinare u Sarajevu, Podgorici i Beogradu, da je u Pozorišnoj kafani, možda baš za stolom u ćošku za kojim i mi stalno sjedimo, čuveni pjesnik Tin Ujević ispijao vino i pisao svoje stihove, te da su brojne njegove pjesme nastale upravo u Pozorišnoj kafani.
Oni mi ne vjeruju. Evo, sad ćete vidjeti – kažem slavodobitno i dozovem konobara. – Savo, reci ovim mojim mamlazima je li Tin Ujević ovdje, u Pozorišnoj kafani, sjedio i pisao svoje čuvene pjesme. Ne znam, jebo majku, pitaj Aliju, on je radio prvu smjenu – kao iz topa će Savo”, napisao je Adžović.