Tokom posljednjih 12 mjeseci Putinova vlada uništila je ostatke ruskog civilnog društva i provela prvu vojnu mobilizaciju nakon Drugog svjetskog rata. Politički protivnici poput Navalnog su u zatvoru ili izvan zemlje, a Putin je jasno dao do znanja da nastoji ponovno uspostaviti Rusiju kao imperiju u kojoj Ukrajini nema mjesta kao neovisnoj državi.
Rusija je sad u neizvjesnoj fazi. Za obične ljude nema povratka
Rat u Ukrajini povukao je crtu ispod perioda snažnog putinizma, desetljeća koje je započelo Putinovim kontroverznim povratkom na mjesto predsjednika 2012. To je doba, gledano unatrag, bilo uvod u sadašnji rat: Rusija je anektirala Krimski poluotok 2014. i podržala naoružane separatiste u ukrajinskoj regiji Donbas, dok su Putinovi tehnokrati radili na zaštiti ruske ekonomije od sankcija.
Od invazije u februaru prošle godine, Putin je izbjegavao prosvjede i međunarodne sankcije. Neovisni mediji i organizacije za ljudska prava označeni su kao strani agenti ili su potpuno zatvoreni. Rusija je sada u neizvjesnoj novoj fazi i jasno je da za obične građane neće biti povratka unatrag niti povratka na status quo.
Dakle, je li Putinova moć neosporna? U zemlji sada kruže glasine o još jednom valu mobilizacije, a u Moskvi se počinju pojavljivati znakovi konkurencije, dok neki Rusi vire kroz pukotine u zidu državne propagande.
Putin je 2. februara posjetio južni ruski grad Volgograd kako bi obilježio 80. godišnjicu sovjetske pobjede oko grada koji se tada zvao Staljingrad, ključne prekretnice u onome što Rusi nazivaju Velikim domovinskim ratom.
Putinov znakoviti govor na obljetnici Staljingradske bitke
U svom govoru na gala koncertu u Volgogradu, Putin je direktno povezao Staljingradsku bitku – nakon koje je nacistička Njemačka izgubila inicijativu na istočnom frontu – i rat u Ukrajini, upozorivši da se Rusija suočila sa sličnom prijetnjom od “kolektivnog Zapada” usmjerenog na njezino uništenje.
“Oni koji uvlače evropske zemlje, pa i Njemačku, u novi rat s Rusijom – i tim više neodgovorno to proglašavaju svršenom činjenicom – oni koji očekuju pobjedu nad Rusijom na bojnom polju, očito ne shvaćaju da će suvremeni rat s Rusijom za njih biti potpuno drugačiji”, upozorio je Putin.
Pozivanje na Staljingrad bio je odgovor na odluku Njemačke da pošalje tenkove Leopard 2 u Ukrajinu, za što je Putin rekao da je “nevjerojatno, ali istinito”. Ali predsjednikov posjet Volgogradu imao je element onoga što je poznati ruski politolog Kiril Rogov opisao kao “cosplay” – kostimirana igra – koju ruska vladajuća klasa koristi kako bi svoju politiku ogrnula ruhom herojske prošlosti.
“Putin je stigao u Volgograd, koji je na nekoliko dana preimenovan u Staljingrad u povodu godišnjice Staljingradske bitke”, napisao je Rogov na Telegramu te nastavio: “Obljetnica Staljingradske bitke, koja se doživljava kao prekretnica u Domovinskom ratu, koristi se, naravno, kao velika aluzija i domoljubno zagrijavanje pred odlučujuću drugu ofanzivu na Ukrajinu koja se sprema.”
Mobilizacija nakon munjevite ukrajinske protuofanzive
Ukrajinski dužnosnici već sedmicama upozoravaju da Rusija možda priprema novi veliki napad, koji će se možda poklopiti s godišnjicom invazije 2022.
Još u septembru Putin je naredio “djelomičnu mobilizaciju” nakon brze i neočekivane ukrajinske protuofanzive koja je protjerala ruske snage iz sjeveroistočne regije Harkiv i pripremila ukrajinsko oslobađanje južnog grada Hersona. Mnoge od tih trupa sada su prošle kroz obuku, dodatno potaknuvši spekulacije da je Rusija spremna na rat iscrpljivanja ljudstva.
Promatrači također primjećuju da se ruska vojska prilagođava. Iako Putin nikada nije dobio pobjedničku paradu u Kijevu koju su planirali njegovi generali, imenovao je novog zapovjednika na bojnom polju, signalizirajući još jednu promjenu strategije.
“Nakon neuspjeha blitzkriega 2022. godine Rusija se prilagodila i posvetila dugotrajnom ratu, oslanjajući se na svoju nadmoćnu brojnost stanovništva, resurse, vojnu industriju i veličinu svog teritorija izvan dosega neprijateljskih napada”, napisao je nedavno ruski politički komentator Aleksandar Baunov: “Ovo je rat iscrpljivanja koji se može dobiti bez uključivanja previše ljudi uz strategiju čekanja i pojačavanja pritiska.”
Zapadni tenkovi mogli bi testirati Putinovu strategiju
Rat je, međutim, fluidan i nepredvidiv. Kao što je primijetio Baunov, nedavna odluka Njemačke, Sjedinjenih Američkih Država i drugih evropskih saveznika da isporuče tenkove Ukrajini mogla bi testirati Putinovu dugotrajnu strategiju.
“Povratak brzom ratovanju s tenkovima uništava ovu novu strategiju koju je odabrala Rusija. Možda će također biti potrebni novi ljudi koji će držati front, a to je riskantno”, napisao je Baunov.
Trebalo bi biti jasno zašto je to tačno riskantno: prva mobilizacija izazvala je velike potrese u ruskom društvu. Stotine hiljada Rusa glasale su nogama. Prosvjedi su izbili u područjima etničkih manjina poput Dagestana, gdje se policija suočila s prosvjednicima protiv mobilizacije u više gradova. Ruski društveni mediji zabilježili su val videozapisa i javnih pritužbi o nedostatku opreme i užasnim uslovima za mobilizirane regrute.
Brutalne metode Wagnera
Putin je uspio prebroditi nemire sa svojim moćnim i dobro financiranim sigurnosnim aparatom, jednako kao što je uspio slomiti antiratne proteste koji su izbili odmah nakon invazije 24. februara. A u mjesecima koji su uslijedili nakon mobilizacije Rusija je polagano napredovala u ukrajinskoj regiji Donbas, posebno oko grada Bahmuta.
Mnoga od tih napredovanja vodili su vojnici Wagnerove grupe, privatne vojne kompanije na čelu s oligarhom Jevgenijem Prigožinom. Mnoga su se izvješća o Wagneru usredotočila na brutalnu taktiku ove organizacije, uključujući napade ljudskim valovima i pogubljenja po prijekom postupku za kolebljivce ili dezertere.
No, Wagnerove metode također su retrospektiva na sumorno poglavlje sovjetske historije. Prigožin je regrutirao hiljade zatvorenika uz obećanje amnestije ili pomilovanja, što je praksa koja odražava Staljinovo korištenje kaznenih postrojbi i osuđenika za očajničke ili samoubilačke misije u najtežim sektorima fronta, koristeći napade ljudskim valovima za nadjačavanje neprijateljske odbrane, bez obzira na ljudsku cijenu.
Plaćenička organizacija kaže da više ne novači zatvorenike, ali Wagnerovi skupi uspjesi na bojnom polju podigli su Prigožinov profil. Iako oligarh nema službeni državni ured ili administrativnu moć, njegova sposobnost da postigne neke rezultate i njegova razmetljiva PR operacija doveli su ga znatno bliže Putinu.
“Prigožin je heroj za fašistički dio ruskog društva”
Koliko je tačno blizu, predmet je intenzivne rasprave. U intervjuu za CNN ruski pisac i novinar Mihail Zigar nazvao je Prigožinove ambicije “posebno vrućom temom za nagađanja u Moskvi”, napominjući da on skuplja političke sljedbenike koji bi mu potencijalno omogućili da izazove Putina.
“On je prvi narodni heroj nakon mnogo godina. On je heroj za najultrakonzervativniji, fašistički dio ruskog društva, sve dok nemamo liberalni dio ruskog društva, jer većina lidera tog dijela ruskog društva je napustila zemlju, on je očiti suparnik predsjedniku Putinu”, rekao je Zigar.
Nedavna su se nagađanja usredotočila na to pokušavaju li suparnici unutar ruske moćne elite podrezati krila Prigožinu. Ruska politička analitičarka Tatjana Stanovaja nedavno je ponudila skeptično mišljenje o Prigožinovom usponu koje uzima u obzir neka od tih razmatranja.
U nedavnom članku koji je objavila Zaklada Carnegie za međunarodni mir primijetila je da je Prigožin u sukobu s ruskim ministarstvima moći i da nije posebno popularan u anketama.
“Prigožin nije spreman izazvati Putina, ali..”
“Je li Prigožin spreman izazvati Putina? Iako je odgovor negativan, postoji jedno važno ‘ali’. Teško mu je ostati uravnotežen i zdrav nakon što je prošao kroz krvave borbe i izgubio značajan dio ljudstva. Sve dok je Putin relativno jak i sposoban održavati ravnotežu između centara uticaja, Prigožin je siguran. Ali i najmanje popuštanje moglo bi izazvati Prigožina da izazove vlast, isprva čak ne direktno Putina. Rat rađa čudovišta čija nesmotrenost i očaj mogu postati izazov za državu”, napisala je Stanovaja.
Dio fascinacije Prigožinom povezan je s činjenicom da je Putin do prije godinu dana uživao siguran monopol na vlast. Vlasti su bile dobro uvježbane u gušenju uličnih prosvjeda, a svaka smislena politička opozicija bila je učinkovito kastrirana.
To je potaknulo spekulacije – ili možda samo želje – da bi kolaps putinizma mogao biti uzrokovan nekim rascjepom unutar elite. Takozvani siloviki (tvrdokorni autoritarni dužnosnici u Putinovom unutarnjem krugu) ostaju javno lojalni, ali novi neuspjesi u Ukrajini mogli bi potaknuti potencijalnu borbu za vlast.
Dio Rusa našao utočište u apatiji
U tom su kontekstu neki Rusi našli utočište u obliku političke apatije. CNN je nedavno razgovarao s nekoliko Moskovljana o tome kako su im se životi promijenili od prošle godine.
“Bilo je mnogo promjena u Rusiji, ali ja stvarno ne mogu vidjeti razliku. Samo pokušavam zadržati neku unutarnju ravnotežu. Možda sam previše apolitična, ali ne vjerujem da će biti dodatnih mobilizacija”, rekla je Ira, 47-godišnjakinja koja radi za jednu poslovnu publikaciju.
Ira je rekla da je osjetila akutnu tjeskobu u februaru i martu prošle godine, odmah nakon invazije. Upravo je kupila stan i brinula se da bi posao mogao presušiti i da neće moći plaćati hipoteku.
“U proljeće je bilo puno gore. Čini se da smo se navikli na novu stvarnost. Počela sam se sastajati i izlaziti s prijateljicama. Počela sam kupovati puno više vina”, rekla je. Restorani su sada puni, rekla je Ira te dodala: “Lica izgledaju potpuno drugačije. Manje je hipstera.”
Ira nema sina pa se ne mora brinuti da će biti mobiliziran. No, rekla je da je njezina 21-godišnja kći počela izlaziti u kvartirnike – neformalna okupljanja u privatnim stanovima, koja pomalo podsjećaju na underground nastupe koji su se održavali u sovjetsko doba.
“Ne pomaže biti depresivan”
Olja, 51-godišnja organizatorica događaja i majka dvoje tinejdžera, rekla je da se njezina porodica odlučila za više domaćih putovanja. Evropa je uglavnom zatvorena za direktne letove iz Rusije, a mogućnosti putovanja u inozemstvo su ograničenije.
Olja i njezina porodica putuju s grupom prijatelja, ali neke su teme u tom krugu zabranjene: “U našoj grupi zna se šta ko misli o ratu, ali ne razgovaramo o tome kako se ne bismo svađali.” Život ide dalje iako je rat, rekla je Olja: “Ne mogu uticati na situaciju. Moji prijatelji kažu, radimo što možemo, što je moguće. Ne pomaže biti depresivan.”
Rat je skup za Rusiju, ali…
Ono što pomaže ruskoj vladi je neočekivana ustrajnost dijelova ruske ekonomije, unatoč teškim zapadnim sankcijama. Rat je bio skup za rusku vlast – ministarstvo financija nedavno je priznalo da je ostvarilo deficit veći od očekivanog u 2022. godini, velikim dijelom zbog povećanja potrošnje za odbranu od 30% u odnosu na prethodnu godinu – ali Međunarodni monetarni fond ipak predviđa mali rast ruskog BDP-a u 2023. godini od 0.3%.
Georgij, 38-godišnji poduzetnik, rekao je za CNN da se iz perspektive njegovog poslovanja čini da se stvari popravljaju: “Oni koji su se brzo prilagodili, bilježe rast. U januaru smo sklopili neobično velik broj poslova, a većina naših aktivnosti obično se odvija u februaru.”
Georgij je razgovarao s CNN-om dok je bio u saobraćajnoj gužvi u Moskvi, što je dokaz da se život u glavnom gradu vratio u normalan ritam. “Što se tiče svakodnevnog života, praktički se ništa nije promijenilo. Ako govorimo o dijelovima za Mercedesovu G-klasu, moglo bi biti teže”, rekao je Georgij govoreći o prekidu zapadnog uvoza.
Pitanje je može li se održati podrška ratu
Upitan je li na njegov posao uticao egzodus Rusa od početka rata, Georgij je odgovorio negativno: “Među onima koje osobno poznajem otišlo je možda pet ljudi. Imam patriotski društveni krug.”
Georgij je rekao da je skeptičan prema državnim medijima, rekavši da je tražio druge izvore informacija. I priznao je da bi teoretski mogao biti pozvan u drugom valu mobilizacije: “Moj stav je pomalo filozofski. Naravno, radije ne bih išao.”
Prije prošlog februara ruska nadobudna srednja klasa mogla bi imati koristi od Putinova društvenog ugovora – držite se podalje od politike i uživat ćete u životu evropskog stila u Moskvi ili Sankt-Peterburgu. Sad kad je ova nagodba propala, Rusija je dalje nego ikad od Evrope i ostaje za vidjeti može li se održati podrška otvorenom ratu, prenosi Index