Svijet

Ako je Rusija pobjednik energetske krize, zašto joj se direktori kompanija bacaju kroz bolničke prozore?

Nedavna literarna sudbina direktora ruskog Lukoila Ravila Maganova kao da se rodila iz Bulgakovljevog majstorskog pera: pušio je čovjek na bolničkom prozoru pa se navodno nehotice okliznuo.

FOTO: STEPHANIE LECOCQ/EPA
FOTO: STEPHANIE LECOCQ/EPA

Tijelo je pronađeno u blizini centralne moskovske klinike, u Ulici maršala Timošenka, baš kao što su na Patrijaršijskoj aleji svojedobno pronašli tramvajem odsječenu glavu Mihaila Aleksandroviča Berlioza: ili je posrijedi nesretan slučaj, ili je sam nečastivi upleo svoje prste. No, s obzirom da je uprava druge po veličini ruske naftne kompanije među prvima digla glas protiv Putinova rata u Ukrajini, teško da u pogibiji prvoga menadžera Lukoila nema đavolskoga sjemena.

Lukoil proizvodi više od dva posto ukupne svjetske sirove nafte i zapošljava više od stotinu hiljada ljudi. Predsjednik i izvršni direktor kompanije Vagit Alekperov jedan je od najbogatijih ljudi u Rusiji. Većina dionica Lukoila u vlasništvu je ovoga Azerbejdžanca i bivšeg radnika na naftnoj platformi u Kaspijskom moru, te njegova zamjenika Leonida Feduna.

FOTO: STEPHANIE LECOCQ/EPA
FOTO: STEPHANIE LECOCQ/EPA

Naprasnu smrt direktora Maganova moguće je iščitavati i kao poruku samim gazdama; posrijedi su ruska posla. Putin i FSB svakako nisu zaboravili da je cijeli upravni odbor Lukoila u martu, netom po otpočinjanju agresije, u izjavi dioničarima i kupcima pozvao na što skoriji prekid oružanog sukoba, založivši se za rješavanje problema kroz pregovore i diplomaciju.

Vagit Alekperov je i odstupio ovoga ljeta s funkcije predsjednika Lukoila, nakon što su mu izrečene sankcije u Velikoj Britaniji. Njegov Lukoil je bio prva ruska tvrtka koja je u novijoj povijesti kupila američku; u novembru 2000. postali su vlasnici više od 1300 benzinskih postaja u SAD-u, tvrtke Getty Petroleum Marketing. U rijetkim javnim istupima nakon početka ukrajinskoga rata Alekperov je prestanak novih ulaganja najvećih međunarodnih naftnih kompanija u Rusiju više puta nazivao “velikim udarcem” razvoju tamošnjeg naftnog sektora.

Ruski energetski sektor motor je ruske države i tamošnje ekonomije: raspolaže s čak četvrtinom svjetskih rezervi plina i više od 5 posto količina sirove nafte. Najveće ruske energetske tvrtke formirane su u ‘pretvorbi‘ ranih devedesetih, kad su prirodne rezerve ruskih energenata za eksploataciju harno podijeljene zaslužnim i vlastima bliskim ljudima, čime su, kao i kod nas, mnogi dojučerašnji gologuzani postali ‘oligarsi‘.

Najveća ruska naftna kompanija danas je ipak u državnim rukama. Rosnjeft je osnovan 1993. godine i imao je itekakve koristi od pune potpore Kremlja, jer je zgrabio imovinu konkurenata kako bi postao najveći proizvođač u čijim je rukama 40 posto ruske proizvodnje. Lukoil je osnovan od tri ranije državne tvrtke 1991. godine: njegov vlasnik Alekperov je, kakve li koruptivne slučajnosti, u tom trenutku bio zamjenik ministra. Gazprom je privatiziran 1992. i vodeći je na globalnome tržištu plina, s proizvodnjom većom od 540 milijardi kubičnih metara godišnje. Gazprom proizvede više plina nego BP, Shell, Chevron, ExxonMobil i Saudi Aramco zajedno.

Ako je Rusija dobitnik aktuelne krize na tržištu energenata, a često se hvale ovogodišnjim rekordnim zaradama, zbog čega im vlasnici vodećih energetskih kompanija toliko rogobore protiv rata, a dobro znaju da je to jako opasno, jer im direktori neoprezno padaju s bolničkih prozora? Zato što možda neki od njih sad i ubiru vrtoglave kratkoročne profite zbog velikoga ratnoga porasta cijena energije, no na dugi rok ruske kompanije itekako gube nešto puno nasušnije: kako strane investicije, tako i povjerenje širom svijeta.

Fatih Birol, izvršni direktor Međunarodne energetske agencije (IEA), upravo je izjavio ove sedmice u Norveškoj da Rusija nipošto ne pobjeđuje u energetskom ratu i da je to vrlo kratkovidan pogled na situaciju. Brojni su slučajevi tamošnje propasti iznimno bitnih razvojnih projekata zbog povlačenja inozemnih investitora i strateških partnera: ruski planovi povećane proizvodnje ukapljenog plina vraćeni su zbog toga, primjerice, na sam početak. Turski energetski stručnjak tvrdi da samo laici mogu nasjesti na kremaljsku propagandu i zabludu trenutno većih prihoda koje ostvaruju od energenata: bez držanja razvojno-tehnološkog koraka s konkurencijom širom svijeta, pozicija će im se na globalnome tržištu uskoro topiti kao snijeg na suncu, piše Slobodna Dalmacija.