I baš taj izostanak „dosade“ je naš najveći problem.
U politički pregrijanoj atmosferi javnost nema dovoljno vremena da spusti temperaturu i pozabavi se stvarnim problemima. Dodamo li svemu tome i vječite rasprave oko brojnih pitanja, koja se vuku još od Dejtonskog sporazuma onda je jasno zašto je prosječan građanin BiH toliko frustriran politikom, pa i samim izborima.
Naš izborni “paradoks” se sastoji u tome da nikada nije bilo više izbora, a da su se vladajuće garniture manje mijenjale!
Ovo svojevrsno „izborno ludilo“ u periodima od dvije godine ustanovljeno je u vrijeme znatno većeg utjecaja međunarodne zajednice, koja je vjerovala da će česti izborni ciklusi dovesti do toga da birači krenu mijenjati mišljenja i svoje političke profilacije.
U stvarnosti se kao i u svakom eksperimentu sa neizvjesnim ishodom dogodilo upravo – suprotno. Monotonija – lobotomija… rekao bi Cane“.
Česti izbori su doveli do „betoniranja političkih struktura“, njihovog suštinskog jačanja kroz dvogodišnje cikluse (lokalni ili opšti), jer kampanja nikada ne prestaje, pa samim time niti politička prepucavanja. Cilj je uvijek isti. Dokaz za to je uporna politička dominacija najjačih političkih opcija koje s vlasti može otjerati (samo) ambasador neke utjecajne države.
Mi smo toliko „ogrezli“ u politici da nam ni ovako gusti izbori nisu dovoljni, pa politički subjekti u kampanje ulaze i po godinu dana prije samo izbornog čina.
Postoje i nekakve kazne za „preuranjenu kampanju“, ali politički subjekti smatraju da je plaćanje eventualne kazne manja šteta od onoga što se u takvoj kampanji dobije.
Najzastupljenija je tzv. „funkcionerska“ kampanja tokom koje izabrani zvaničnici koriste svoje pozicije na način da promovišu sebe ili svoje političke opcije kao jedine „zaslužne“ za neki novi vodovod, put, kružni tok ili neku inicijativu.
„Regularna“ predizborna kampanja u trajanju od 30 dana je sada više nekakvo protokolarno i tehničko pitanje, nego nešto što je suštinski važno. Posebno u vremenima dominacije društvenih mreža, gdje kampanja nikada ne prestaje (pa čak u vrijeme šutnje) i gdje su mogućnosti plaćene manipulacije praktički neograničene.
Tu je i sada čudna navika da se nadležne agencije „ubiše“ od kontrole nad tzv. tradicionalnim medijima, dok su internet i društvene mreže praktički izvan dosega „ruke pravde“ i neupravljive!?
Kada bi se neko i žalio velikim tech kompanijama zbog nekog sadržaja ovaj proces je toliko komplikovan i dugotrajan da nakon što se izbori održe sve postane – nevažno.
Ni predstojeći Opći izbori u BiH neće biti izuzetak od već odavno ustanovljenog pravila. Ipak, ima neke male nade da bi ovoga puta moglo biti ponešto drugačije. I to ne zbog upitne demokratizacije političkog prostora u BiH, već zbog najavljenog korištenja novih tehnologija, pa ća moguća manipulacija sa spiskovima i kutijama biti puno teža. Prođe li sve kako treba, onda ćemo barem konačno znati šta (zaista) narod misli.
Negodovanja nekih političkih opcija zbog korištenja nove tehnologije, jasno pokazuje da su oni koji su ovo zamislili i proveli – bili na pravom tragu.
Svaki viđeniji politički lider ima najnoviji model mobitela, ali iz nekog razloga na izborima najviše voli… olovku i kutiju.
Za njih „magičnu“… lobotomičnu!
Automatski se živi
Svako nekog krivi
Za propuštenu šansu
Za propalu romansu
Znoje se dlanovi
Menjaju se planovi
Od danas do sutra
Preživeti do jutra!
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.