Riječ je o višestepenom biološkom procesu koji bi mogao pomoći u rješavanju problema zagađenja plastikom i buduće globalne krize s hranom, ali i omogućiti snabdijevanje ljudskih posada tokom misija u dubokom svemiru.
Istraživači Univerziteta Južni Ilinois u Carbondaleu razvili su proizvod koji nazivaju „µBites“, proteinske kolačiće čiji osnovni sastojci prvobitno potiču od odbačene PET plastike, iste vrste koja se koristi za proizvodnju boca za gazirana pića i vodu, kao i od ostataka stabljika i listova kukuruza.
Istraživanje je provedeno u okviru projekta koji predvodi NASA, a čiji je cilj razvoj hrane za istraživanje dubokog svemira.
Proces koristi vodu i kisik pod ekstremno visokim temperaturama i pritiscima kako bi se čvrsta plastika i biomasa razgradile na sitnije dijelove koje mikroorganizmi mogu dalje obrađivati.
Genetski programirani kvasci potom te fragmente ponovo sastavljaju u proteine, masti i kiseline, dok 3D štampač završnu smjesu oblikuje u kolačiće.
Ukus se dodaje pomoću pekarskog kvasca koji je genetski modificiran tako da direktno iz biljne biomase proizvodi aromu vanilije.
Drugi soj kvasca pretvara etilen glikol, molekul koji se nalazi u PET plastici, u beta karoten, prekursor koji ljudski organizam pretvara u vitamin A, navodi istraživački tim.
Testovi sigurnosti pokazali su da su „µBites“ sigurni za konzumaciju, ali tim još čeka institucionalno odobrenje prije nego što počne formalno testiranje ukusa.
Dosadašnji testovi mirisa pokazali su da je većina učesnika rekla kako bi jela ove kolačiće u okolnostima u kojima su resursi ograničeni, naveli su istraživači.
Dalji razvoj projekta bit će usmjeren na poboljšanje sastava i ukusa proizvoda.
Istraživač Lahiru Jayakody kazao je da tim želi keksima dodati skrob, vlakna i zaslađivač, te se nada da bi mogli biti spremni za širu upotrebu u narednih nekoliko godina.
Ljudi hiljadama godina koriste mikroorganizme kroz tradicionalne procese fermentacije kako bi sirove sastojke pretvorili u trajne namirnice poput hljeba, sira i jogurta.
Savremena biotehnologija, međutim, omogućava genetsko modificiranje mikroorganizama kako bi neorganske materijale ili otpad pretvarali u veoma hranljive sastojke.
Pretvaranjem ugljičnog otpada direktno u hranljivu hranu proizvedenu pomoću 3D štampanja, poput proizvoda „µBites“, istraživači nude održivu alternativu tradicionalnoj poljoprivredi, zasnovanu na zatvorenom ciklusu proizvodnje.
U teoriji, nova tehnologija mogla bi pomoći u ublažavanju ozbiljnih nestašica hrane tokom humanitarnih kriza, snabdijevati sredine s ograničenim resursima, poput svemirskih misija, i značajno smanjiti zagađenje plastikom.
Prema podacima Ujedinjenih naroda, procjenjuje se da se oko 2,1 milijarda ljudi širom svijeta suočava s nesigurnošću u snabdijevanju hranom, dok 645 miliona ljudi pati od hronične gladi.
Projekcije pokazuju i da će globalna potražnja za hranom nastaviti snažno rasti, zbog čega bi do 2050. godine gotovo 30 posto svjetske populacije moglo biti izloženo riziku od gladi.
„Mikroorganizmi su veoma pametni. Zato koristimo njihove osobine da riješimo probleme koje smo sami stvorili“, kazao je Lahiru Jayakody, govoreći o radu istraživačkog tima.
Ako se ova tehnologija uspješno razvije, otpad koji danas predstavlja ozbiljan ekološki problem mogao bi jednog dana postati vrijedan resurs za proizvodnju hrane.
To bi moglo biti posebno značajno u situacijama kada su voda, obradivo zemljište i tradicionalni izvori hrane ograničeni, ali i tokom budućih svemirskih misija, gdje bi svaka mogućnost recikliranja resursa mogla biti od ogromne važnosti.
Plastična boca koja danas završi kao otpad tako bi jednog dana mogla postati dio hrane za čovjeka koji se nalazi hiljadama ili čak milionima kilometara od Zemlje, piše Mary Whitfill Roeloffs, Forbes.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.