Za Anju Dimić i Darka Marjanovića ona polovicu od 365 dana služi kao njihov drugi dom. Tih pola godine na brodu žive, rade, odgajaju dvoje djece, putuju s psom Rosom i mačkom Pedrom, a njihovi se planovi prilagođavaju vjetru.
Par stoji iza projekta Banda Sailing, kroz koji na društvenim mrežama dijele svoju svakodnevicu i plovidbe, no iza idiličnih fotografija skrivenih uvala i zalazaka sunca krije se puno više od romantične slike života na moru. Brod je istodobno njihov dom, prijevozno sredstvo i ured, a svaka nova sezona donosi i nove izazove, od organizacije posla do neplaniranih kvarova koji, kako sami priznaju, mogu preko noći promijeniti svaku financijsku računicu.
Anja je dio kolektiva Gaia pokret koji vodi Dom kulture Silosi u Beogradu, dok je Darko pisac, copywriter i scenarist čija je ljubav prema jedrenju učinila da more bude dio njihovog života.
– O vlastitom brodu počeli smo maštati čim smo prvi put zajedno zaplovili, praktički tijekom prve godine veze. Dakle, gotovo odmah – prisjećaju se.
Njihova jedrilica Banda duga je nešto manje od 11 metara, a u njoj se nalaze tri kabine, salon, kuhinja i kupaonica, što je dovoljno da funkcionira kao mali dom na moru.
No put do današnjeg doma nije bio bez pogrešaka. Bandu su kupili rabljenu, iz charter flote, što se kasnije pokazalo znatno zahtjevnijim nego što su očekivali.
– To nije bila baš najbolja odluka. Godinama ju je vozio velik broj ljudi, često nemarno, a ni charter kompanija nije je održavala kako treba. Mi smo jedva čekali zaploviti, brzopleto smo je kupili, ali zato je danas njegujemo, popravljamo i pazimo mnogo više nego ikad prije.
Najveća investicija nakon kupnje bio je servis motora, koji ih je vrlo brzo prizemljio i pokazao koliko život na brodu može biti skup.
– Već prve godine potrošili smo pet puta više nego što vrijedi naš automobil. Tada smo shvatili da brod nije samo prijevozno sredstvo nego i vrlo učinkovit način da se čovjek oprosti od novca – smije se Anja.
Danas more nije samo mjesto na koje odlaze na odmor, nego njihov način života. Oko tri mjeseca godišnje provode na duljim plovidbama, koliko im dopuštaju pravila boravka u Europskoj uniji, dok ostatak godine jedre Bokokotorskim zaljevom i odlaze na kraće izlete.
– Posao uklapamo u taj ritam jer radimo i s broda.
Mnoge zanima kako financijski izgleda takav način života. Njihov prvotni plan bio je troškove pokrivati charterima na vlastitoj jedrilici, no pandemija je promijenila planove, a danas, uz dvoje djece i kućne ljubimce, takav model više nije moguć.
– Danas financijski funkcioniramo tako što radimo više poslova i iznajmljujemo stan u Beogradu, a najveći dio novca ulažemo u brod. Često se šalimo da radimo kako bi naš brod imao lijep život, dok smo mi nerijetko u dugovima i na milosti strpljivih prijatelja.
Dodaju kako mnogi podcjenjuju stvarne troškove vlasništva nad jedrilicom. Vezovi, redoviti servisi i gorivo samo su dio priče, dok su najveći izazov neplanirani kvarovi.
– Održavanje jedrilice prilično je zahtjevno jer gotovo sve “krvoločno” košta. Kažu da je čovjek zbog broda sretan dva puta: kada ga kupi i kada ga proda. Mi se iz godine u godinu trudimo da do ovog drugog trenutka ipak ne dođe.
Koliko zapravo stoji jedna sezona života na moru, ni sami ne žele precizno izračunati.
– Najpoštenije je reći da tačan iznos ni sami ne želimo zbrojiti jer bismo se vjerojatno uplašili. Mnogo toga ovisi o ruti, marinama i kvarovima, ali vez, gorivo i svakodnevni život zapravo nisu najveći problem. Neplanirani servisi i popravci ono su što svaku računicu vrlo brzo pretvori u fikciju.
Njihova svakodnevica daleko je od turističkog ritma. Dan počinje buđenjem cijele posade, doručkom i kavom, nakon čega slijede plaža i šetnja sa psom. U najtoplijem dijelu dana vraćaju se na brod, gdje jedan kuha ručak, drugi radi, a svi zajedno traže malo hlada. Predvečer ponovno izlaze, kupaju se, pecaju i dočekuju zalazak sunca, a kada djeca zaspu, napokon dolazi vrijeme za trenutak mira uz čašu vina na palubi.
Kako bi što dulje mogli ostati usidreni u uvalama, ovih su dana nabavili i solarne panele koji će im omogućiti veću energetsku neovisnost.
– Mi smo mali potrošači pa vjerujemo da će nam već to što hladnjak može neprestano raditi donijeti solidnu autonomiju i omogućiti da danima budemo usidreni po uvalama.
Najvećom prednošću života na brodu smatraju blizinu prirodi i lekcije koje svakodnevno usvajaju.
– Život na brodu uči nas da ovisimo o vremenu, moru i vlastitoj snalažljivosti, a djeci svakodnevno prenosi važne lekcije o pomaganju drugima, štednji resursa, ekologiji, disciplini i spretnosti.
Istodobno, priznaju da su im, osim kvarova, najveći izazov oluje, ali i činjenica da na moru nije moguće sve isplanirati.
– Učimo biti strpljivi, fleksibilni i ne žuriti. Najvažnija lekcija bila nam je da se ništa ne radi na silu.
Život s dvoje male djece na jedrilici mnogima zvuči gotovo nezamislivo, no njima se pokazao sasvim prirodnim. Djeca su na brod došla još kao bebe, a danas, kažu, jedrilicu doživljavaju kao svoj dom.
– Naši dječaci počeli su jedriti sa samo pet mjeseci. Danas imaju dvije i pet godina, dobro podnose i duge prijelaze i onu, uvjetno rečeno, dosadu koja ih prati. Ekrani su kod nas zabranjeni pa ne traže stalne podražaje. Imaju knjige, igračke i uključeni su u gotovo sve što se na brodu događa. Stariji već zna sve osnovne čvorove i odlično barata nautičkim terminima.
Posebno ih je iznenadilo koliko djeca reagiraju na energiju roditelja.
– Kada prolazimo kroz nevrijeme, trudimo se ostati mirni i učiniti da sve izgleda što bezbrižnije, pa se oni često igraju kao da je vani sunčan dan, piše Jutarnji.hr.
Cijelu priču pročitajte OVDJE.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.