Umjesto da služi svojoj namjeni, godinama je bila svojevrsno improvizirano skladište u kojem su završavali predizborni propagandni materijali vladajuće stranke, razni rekviziti i sve drugo osim službenih vozila.
Nakon brojnih kritika i ukazivanja na očiglednu bespravnu gradnju, garaža je konačno uklonjena. Moglo bi se pomisliti da je time ispravljena jedna dugogodišnja greška i da će prostor biti vraćen svojoj prvobitnoj namjeni – zelenoj površini. Međutim, pokazalo se da je mnogo lakše srušiti nelegalni objekat nego promijeniti višegodišnje navike i osjećaj da je javni prostor ničija imovina.
Na mjestu nekadašnje garaže danas se gotovo svakodnevno parkiraju automobili. I to na travnjaku, iako se svega nekoliko metara dalje nalazi potpuno uređen parking sa dovoljno mjesta. Očigledno je da pojedincima pravila ne znače ništa, posebno kada godinama gledaju da se njihovo kršenje toleriše.
Još više zabrinjava činjenica da ovuda redovno prolaze pripadnici policije, službenici KJKP “Park”, komunalni redari i inspektori. Svi vide isto što vide i građani, ali reakcije nema. Kao da su bespravno parkiranje na zelenoj površini i uništavanje javne imovine postali prihvatljivo stanje. Kazni nema, upozorenja nema, pa se s pravom nameće pitanje – čemu služe propisi ako vrijede samo za obične građane, dok se bahatost pojedinaca prešutno odobrava?
Takvo ponašanje nadležnih šalje opasnu poruku da se zakon primjenjuje selektivno. Oni koji bi trebali štititi javni interes svojim nečinjenjem postaju saučesnici u njegovom urušavanju. Nije problem samo nekoliko nepropisno parkiranih automobila. Problem je poruka da se javni prostor može prisvajati i uništavati bez ikakvih posljedica.
Da li su „ljuti“ zbog rušenja garaže ili je nešto drugo u pitanju, teško je znati. Tek uz zidove Upravne zgrade Javne ustanove KSC Vogošća „Jasmin Isanović Žuti“ izrasta šiblje i drugo rastinje koje ovaj prostor pretvara u ruglo u damom centru naselja. Odgovorni ne vide rastinje kad izađu iz vozila koje parkiraju na zelenoj površini. Možda ga tek vide onda kada im kroz prozor, njegove grane, uđe u sam objekat.
Na istom prostoru već duže vrijeme stoji još jedan “spomenik” nemaru i neodgovornosti – dio plastične cijevi koja, od očiju javnosti, „skriva“ elektroinstalacije nekadašnjeg stuba javne rasvjete. Taj prizor svakodnevno podsjeća građane koliko sporo funkcionišu institucije kada treba otkloniti posljedice vlastitih odluka ili propusta.
Podsjetimo, prilikom održavanja manifestacije “Zimska priča” u decembru 2024. godine, kada je na „Trgu branilaca Vogošće“ bilo postavljeno klizalište, jedno teretno vozilo zakačilo je nisko postavljen kabl kojim se preko stuba klizalište napajalo električnom energijom. Stub javne rasvjete je tom prilikom srušen.
Manifestacija „Zimska priča“ je odavno završena, zima je odavno prošla, ali novi stub rasvjete još nije postavljen. Građani su ostali bez adekvatnog osvjetljenja, a nadležni kao da čekaju neku novu zimu da ih podsjeti na problem koji su sami ostavili iza sebe.
Posebno zabrinjava odnos odgovornih prema vlastitim obavezama. Na pitanje kada će biti postavljen novi stub javne rasvjete kako građani noću ne bi prolazili neosvijetljenim dijelom prostora, jedan od općinskih čelnika lakonski je odgovorio:
-Pa nisam ga ja srušio, već kamion (!!??)
Takav odgovor možda najbolje oslikava odnos dijela vlasti prema javnom interesu. Građane, naime, ne zanima ko je fizički oborio stub. Njih zanima ko je odgovoran da javna rasvjeta bude u funkciji. Upravo zato postoje institucije, budžeti i službe koje građani finansiraju svojim novcem.
Nadležni ne mogu birati koje će obaveze izvršavati, a koje ignorisati. Njihova je dužnost da sankcionišu bespravne radnje, bez obzira na to ko ih čini, ali i da otklone posljedice vlastitih odluka i propusta. Ako su dozvolili da kablovi budu postavljeni na način koji je doveo do rušenja stuba, onda su dužni da u razumnom roku vrate prostor u prvobitno stanje.
Jer, odgovornost se ne završava rušenjem bespravne garaže niti konstatacijom da je “kamion srušio stub”. Odgovornost podrazumijeva dosljednu primjenu zakona, zaštitu javne imovine i brigu o prostoru koji pripada svim građanima.
Dok se to ne dogodi, Vogošća će i dalje imati dva upečatljiva simbola institucionalnog nemara – automobile parkirane na zelenoj površini i mjesto na kojem je nekada stajao stub javne rasvjete.
Oba simbola govore isto: objekti se mogu srušiti, ali loše navike vlasti i njihova nezainteresovanost za provođenje vlastitih propisa očito se mnogo teže uklanjaju.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.