Šljivovica se u Srbiji vijekovima ručno pravila i konzumirala, običaj koji se prenosi sa generacije na generaciju, za koji stručnjaci kažu da je postao dio nacionalnog identiteta, piše AP uz objašnjenje kako se izgovara riječ šljivovica.
Tradicija je i dalje rasprostranjena u ruralnim oblastima balkanske zemlje uprkos procvatu modernih destilerija i brendova.
Očekuje se da će UNESCO ovog mjeseca odlučiti da li će uključiti „društvene prakse i znanja u vezi sa pripremom i upotrebom“ ovog alkoholnog pića na svoju listu svjetske nematerijalne kulturne baštine.
Sociolog Ilija Malović kaže da je šljivovica tipični srpski proizvod jer se dobija od lokalno uzgojenog voća – šljive – koja je lako dostupna, i zato što se rakija pravi i uživa u porodici i lokalnim zajednicama.
Srbi piju šljivovicu kada slave, tuguju, dočekuju goste i obilježavaju važne događaje, objasnio je Malović. Ljudi su uvijek čuvali svoje najbolje flaše za vjenčanja, rođenje djeteta i sahrane, rekao je Malović za AP.
„Šljivovica je oduvijek bila intimno vezana za porodicu. Dio je života ljudi od početka do kraja i uvijek je bila dio identiteta ovog naroda“, objašnjava Malović, koji je autor bloga o lokalnim voćnim rakijama.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.