Kako je navela zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Duška Jurišić, N. B. je u policijsku stanicu došla oko 21 sat kako bi prijavila nasilje, ali je iskaz uspjela dati tek oko 3:30 ujutro jer je policijski inspektor bio na terenu, a nije bilo druge osobe koja bi preuzela njen slučaj.
Prema njenim riječima, ovo nije usamljen primjer. Tokom razgovora sa žrtvama porodičnog nasilja, brojne žene svjedoče o neprimjerenim komentarima koje su, kako tvrde, čule od pojedinih policijskih službenika.
Među izjavama koje navodi Jurišić su: „Da je htio nešto uraditi, do sada bi to uradio“, „Najlakše se razvesti“, „Imaš maloljetno dijete. Ako se razvedeš, sutra će biti podvojena ličnost“, „Nemoj se istresati na mene“, „I ti možeš dobiti prijavu za lažno prijavljivanje“, „Dosadna si više“ i „Mi se baš pitamo gdje si ti. Nisi nam dolazila četiri mjeseca“.
Jurišić ističe da su upravo prvi kontakt i postupanje policije od presudne važnosti za zaštitu žrtava, koje u policijske stanice često dolaze u stanju straha, psihičke iscrpljenosti i s vidljivim tragovima nasilja.
Kao primjer dobre prakse navela je Tužilaštvo Kantona Sarajevo, gdje izjave žrtava nasilja u porodici u velikom broju slučajeva uzimaju stručne saradnice i tužiteljice, što, prema njenim riječima, olakšava ženama da govore o traumatičnim iskustvima.Karte
Podsjetila je i na slučajeve Amre Kahrimanović iz Tuzle, Elme Godinjak iz Sarajeva, Inele Selimović i njenog maloljetnog sina iz Kalesije, te Nermine Kovačević iz Gračanice, navodeći da su neke od žrtava ranije prijavljivale nasilje, ali da reakcije sistema nisu bile pravovremene niti dovoljne.
Jurišić poručuje da su promjene u pristupu institucija neophodne te da bi usvajanje provjerenih i efikasnih praksi moglo doprinijeti boljoj zaštiti žrtava i spriječiti nove tragedije. Dodala je da će N. B. ubuduće imati besplatnu pravnu pomoć i potrebnu podršku.
„Da je htio, do sada bi to uradio.“
N.B. iz Sarajeva nedavno je provela šest i po sati u policijskoj stanici kako bi prijavila nasilje sada već bivšeg supruga zbog kojeg je prethodno dva puta utočište morala tražiti u sigurnoj kući.
Došla je u 21 sat u policijsku stanicu. I čekala do 3 sata i 30 minuta ujutro. Policijski inspektor je bio na terenu. Rekli su joj da ga mora sačekati. Nije bilo nikog drugog da u tih šest i po sati sasluša N.B.
U razgovoru sa žrtvama nasilja u porodici, sve ističu primjedbe na rad pojedinih policijskih službenika.
* „Da je htio nešto uraditi, do sada bi uradio.“
* „Najlakše se razvesti.“
* „Imaš maloljetno dijete. Ako se razvedeš, sutra će biti podvojena ličnost.“
* „Nemoj se istresati na mene.“
* „ I ti možeš dobiti prijavu za lažno prijavljivanje.“
* „Dosadna si više.“
* „Mi se baš pitamo gdje si ti. Nisi nam dolazila četiri mjeseca.“
Ovo su samo neke od izjava policijskih službenika prilikom susreta sa žrtvama koje u policijsku stanicu dolaze prijaviti nasilje u porodici. Uglavnom izbezumljene od straha, izgubljene, bespomoćne, najčešće modre od batina.
Prva karika je najvažnija karika i ne smije biti loša po ovom pitanju.
Tužilaštvo Kantona Sarajevo uspostavilo je praksu da izjave žena žrtava nasilja u porodici uzimaju stručne saradnice i tužiteljice. Žrtve, u većini slučajeva žene, lakše se povjeravaju ženama.Karte
Ukoliko ova praksa unapređuje rad Tužilaštva, ne vidim razloga da je ne prihvati i policija. Pogotovo nakon ubistva Amre Kahrimanović iz Tuzle, koju je ubio policijski službenik, Elme Godinjak iz Sarajeva, koju je ubio pripadnik (privatne) agencije za sigurnost, Inele Selimović i njenog maloljetnog sina iz Kalesije, te Nermine Kovačević iz Gračanice. Inela i Nermina su prijavile nasilje, na šta se očigledno nije ni pravovremeno ni adekvatno reagovalo.
Promjene su neophodne, uključujući i prihvatanje dobrih praksi. To bi sigurno spasilo ljudske živote. Žrtve vrlo često i ne znaju kakva su njihova prava. N.B. će ubuduće bar imati besplatnu pravnu pomoć.
I podršku.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.