Lakić: Obećavali su razvoj Željezara, a donijeli stečaj

Obećanja o razvoju, modernizaciji i novim radnim mjestima pretvorila su se u stečaj, obustavu proizvodnje i neizvjesnost za hiljade radnika, poručio je Lakić.

Lakićevo izlaganje zakona u Parlamentu FBiH prenosimo u cijelosti.

“Pred nama se nalazi zakon koji se ne tiče samo jednog privrednog društva, jednog vlasnika ili jednog stečajnog postupka. Pred nama je pitanje odnosa Federacije Bosne i Hercegovine prema vlastitoj industrijskoj osnovi, prema radnicima, domaćoj proizvodnji, javnim prihodima i sposobnosti države da reaguje kada postoji opasnost da se jedan važan industrijski sistem uruši nekontrolisano.

Nova Željezara Zenica nije obična kompanija. Ona je dio industrijskog lanca koji obuhvata proizvodnju čelika, rudarstvo, željeznički transport, energetiku, dobavljače, javna preduzeća, lokalne zajednice i budžete. Njeno gašenje ne znači samo prekid rada jedne fabrike. To znači udar na radnike, na hiljade porodica koje direktno i indirektno zavise od ovog sistema, na domaće dobavljače, na Željeznice Federacije BiH, na povezane privredne subjekte i na javne prihode.Zato ovaj zakon treba posmatrati u smislu da se umjesto nekontrolisanog stečaja uvede sudski kontrolisan postupak; umjesto rasprodaje vrijednosti — plan restrukturiranja; umjesto pasivnog posmatranja gašenja proizvodnje — pravni okvir za ponovno pokretanje proizvodnje, očuvanje radnih mjesta i zaštitu industrijske vrijednosti.

Da bismo razumjeli zašto je ovaj zakon danas pred nama, važno je podsjetiti se na hronologiju događaja.

Dana 20. juna 2025. godine zaključen je ugovor o kupoprodaji udjela i potraživanja između prodavaca iz ArcelorMittal grupe i kupca H&P d.o.o. Zvornik. Tom transakcijom novi vlasnik ulazi u vlasničku strukturu tadašnjeg ArcelorMittala u Zenici i Prijedoru, zajedno sa povezanim potraživanjima.

Već 4. jula 2025. godine Konkurencijsko vijeće Bosne i Hercegovine zaprimilo je prijavu namjeravane koncentracije, a 15. oktobra 2025. godine donijelo rješenje kojim je koncentracija ocijenjena dopuštenom. To rješenje je objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 3/26, od 16. januara 2026. godine.

Ovdje je posebno važno naglasiti šta je u toj fazi predstavljeno institucijama i javnosti. Koncentracija nije predstavljena kao uvod u brzo zaustavljanje proizvodnje, gašenje pogona, prekid rudarenja i stečajne postupke. Naprotiv, iz javno dostupnog obrazloženja i izvještavanja o rješenju proizlazi da je preuzimanje predstavljeno kao razvojni, a ne likvidacioni projekat.Govorilo se o modernizaciji proizvodnje, razvoju industrijskog parka unutar postojećeg kompleksa, otvaranju prostora za dolazak domaćih i stranih firmi, dodatnom zapošljavanju i jačanju industrijske baze Zenice. Govorilo se i o izvoznim tržištima, održivosti poslovanja, doprinosu privrednoj stabilnosti zemlje, ekološkom usklađivanju, energetskoj efikasnosti, smanjenju negativnog utjecaja na okoliš i povećanju konkurentnosti proizvoda.

Drugim riječima, u postupku koncentracije javnosti i nadležnom regulatoru predstavljena je slika nastavka rada, ulaganja, razvoja i modernizacije. Predstavljena je slika očuvanja industrijske baze, a ne njenog brzog urušavanja.

Vlada Federacije BiH je takvu predstavljenu viziju novog vlasnika podržavala kroz aktivnosti koje su bile usmjerene na očuvanje domaće proizvodnje. Aktivno smo se uključili u inicijative koje su se odnosile na zabranu izvoza otpadnog željeza, izmjene pravilnika o usklađenosti kvaliteta željeza kao građevinskog materijala, podršku zaštitnim mjerama u smislu ovođenja carina na uvoz proizvoda iz proizvodnog asortimana Nove Željezare Zenica i druge aktivnosti koje su imale za cilj stabilizaciju domaće industrije.

Upravo zato kasniji razvoj događaja otvara ozbiljna i legitimna pitanja.

Ako su u fazi preuzimanja i regulatornog odobravanja naglašavani modernizacija, nova ulaganja, industrijski park, izvozna tržišta, energetska efikasnost, ekološko usklađivanje, očuvanje radnih mjesta i razvoj proizvodnje, onda se mora postaviti pitanje kako je moguće da se u tako kratkom periodu nakon transakcije došlo do zaustavljanja proizvodnje, pokretanja stečaja u Novoj Željezari Zenica, krize u povezanim dijelovima proizvodnog lanca i obustave integralne proizvodnje čelika.

Nakon realizacije transakcije početkom novembra 2025. godine, a već krajem novembra javnost se upozorava da opstanak kompanije zavisi od reakcije državnih institucija. Izneseni su podaci da kompanija direktno zapošljava oko 1.900 radnika, da je za nju indirektno vezano više hiljada ljudi i da ima značaj za javne prihode, transportni sektor i ukupnu industrijsku stabilnost.

Dana 17. decembra 2025. godine Nova Željezara Zenica podnosi prijedlog za otvaranje stečajnog postupka. Dakle, manje od dva mjeseca nakon realizacije transakcije i donošenja rješenja Konkurencijskog vijeća kojim je koncentracija dopuštena, društvo ulazi u stečajni okvir i priznaje ozbiljne probleme solventnosti i platežne sposobnosti.

Posebno je indikativno da je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka podnesen čak i prije nego što je rješenje Konkurencijskog vijeća o dopuštanju koncentracije službeno objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 3/26, od 16. januara 2026. godine.

To ne znači da danas možemo prejudicirati pravnu odgovornost bilo kojeg vlasnika ili povezanog društva. Ali znači da postoji više nego opravdan javni interes da se preispita da li su namjere i planovi predstavljeni u postupku koncentracije bili realni, provedivi i iskreni.

Ako se u postupku koncentracije javnosti i institucijama predstavlja razvojni scenario, a neposredno nakon toga slijede stečaj, obustava proizvodnje, otpuštanja i traženje javne intervencije, država ima pravo i obavezu postaviti pitanje: da li je stvarna poslovna namjera novog vlasnika bila dugoročno bavljenje ovom djelatnošću, očuvanje rudarenja, integralne proizvodnje čelika i industrijskog lanca, ili je iza transakcije stajao drugačiji poslovni interes?Ali postoji i drugo, još važnije pitanje. To je pitanje odgovornosti države.

Čak i ako se pokaže da je poslovna namjera privatnog vlasnika bila upitna, država ne smije biti pasivni posmatrač. Država ne može gledati kako se zbog privatne poslovne odluke, finansijske konstrukcije ili neodgovornog upravljanja urušava strateška industrija, gase radna mjesta, prekida domaća proizvodnja i nastaju budžetski troškovi u oba entiteta.

To je suština.

Privatni kapital ima pravo poslovati, ali nema pravo bez institucionalnog odgovora dovesti u pitanje industriju od strateškog značaja. A država ima obavezu reagovati kada posljedice privatnih odluka prelaze granice jednog društva i postaju problem javnih finansija, radnih mjesta, domaće proizvodnje i ekonomske sigurnosti.

U februaru 2026. godine Općinski sud u Zenici donosi rješenje o pokretanju prethodnog postupka radi utvrđivanja uslova za otvaranje stečaja nad Novom Željezarom Zenica. Imenovan je privremeni stečajni upravitelj, a kao razlog se navodi dugotrajnije stanje insolventnosti, odnosno platežne nesposobnosti.

U martu 2026. godine kriza se dodatno širi. U pitanju više nije samo funkcionisanje Nove Željezare Zenica. Otvara se i pitanje rudnika „Nova Ljubija“ u Prijedoru, odnosno nekadašnjeg ArcelorMittal Prijedora, koji je bio dio istog proizvodnog lanca: ruda iz Prijedora, transport željeznicom, prerada i proizvodnja u Zenici. Ako puca taj lanac, posljedice ne poznaju entitetske granice. One pogađaju radnike, dobavljače, željeznički sektor, javne prihode i ekonomsku stabilnost šireg prostora.

Dana 21. aprila 2026. godine Nova Željezara Zenica najavljuje obustavu proizvodnje čelika. Uslijedilo je zaustavljanje ključnih pogona, uključujući visoku peć i čeličanu. Tada problem prestaje biti samo pravni ili finansijski. Tada nastaje realna industrijska šteta.

Upravo tada postaje jasno da se mora preći sa upozorenja na konkretan institucionalni odgovor. Vlada Federacije BiH nije ostala na nivou političke izjave ili opće zabrinutosti. Vlada je ponudila konkretan institucionalni model. Vlada Federacije BiH je, umjesto gašenja i stečaja, spremna pokrenuti proces konsolidacije i restrukturiranja Nove Željezare Zenica, s ciljem očuvanja proizvodnje, radnih mjesta i stabilnosti domaće industrije.

U tom modelu posebna uloga prepoznata je za Energoinvest, kao domaću kompaniju kroz koju se trebao otvoriti prostor za organizovan pristup konsolidaciji i eventualnom preuzimanju. To nije bila ponuda neodgovornog preuzimanja dugova niti blanko spašavanja privatnog kapitala. To je bio pokušaj da se, pod odgovornim uslovima, kroz domaću kompaniju i uz podršku Vlade Federacije BiH, stvori okvir za preuzimanje, stabilizaciju i ponovno pokretanje proizvodnje.

Uprava Energoinvesta dobila je podršku za pokretanje aktivnosti koje imaju za cilj da se spriječi stečaj i sačuva proizvodnja. Obavljen je niz razgovora sa veoma važnim akterima u ovom procesu: vlasnicima Nove Željezare Zenica, Željeznicama Federacije BiH, Razvojnom bankom Federacije BiH, Lukom Ploče, metaloprerađivačima, ali i kompanijama koje mogu ponuditi potrebne sirovine. Kreiran je poslovni model i identificirani su partneri s ciljem pokretanja proizvodnje.

Stav Vlade Federacije BiH jasno je artikulisan: stopostotno preuzimanje vlasništva Nove Željezare Zenica u cilju konsolidacije, očuvanja proizvodnje i zaštite radnih mjesta.

Drugim riječima, data je šansa privatnom kapitalu. Podržane su bitne inicijative za očuvanje domaće proizvodnje. Pokrenuti su razgovori sa ključnim institucijama, finansijskim subjektima, logističkim partnerima i potencijalnim dobavljačima. Međutim, prelomni trenutak bio je saznanje da novi vlasnik podnosi inicijativu za ubrzavanje stečajnog postupka i otpuštanje radnika.

Tada je postalo jasno da novi vlasnik i Vlada Federacije BiH imaju dva potpuno suprotstavljena pogleda na sudbinu Nove Željezare Zenica. S jedne strane, ubrzati stečaj i otpustiti radnike. S druge strane, sačuvati radna mjesta, pokrenuti proizvodnju i zaštititi industrijski lanac.

Upravo ta činjenica dodatno potvrđuje potrebu za ovim zakonom. Očuvanje strateške industrije ne može zavisiti samo od dobre volje vlasnika, poslovnih kalkulacija ili beskonačnih pregovora. Ako postoji sistemski rizik, ako prijeti gašenje proizvodnje, ako su ugroženi radnici, povjerioci, dobavljači i javni prihodi, onda Vlada Federacije BiH, u saradnji sa Parlamentom Federacije BiH, ima obavezu stvoriti pravni okvir u kojem će se postupak voditi transparentno, sudski kontrolisano i u javnom interesu.

Zato je ključno naglasiti da osnovni cilj ovog zakona mora biti stvaranje uslova za ponovno pokretanje proizvodnje, tamo gdje je to ekonomski opravdano i tehnički moguće. Donošenjem ovog Zakona stvorili bismo okvir u kojem se može sačuvati ono što ima vrijednost, pokrenuti ono što može raditi, zaštititi radnike i spriječiti da se proizvodni sistem nepovratno raspadne.Poznato je da je dana 14. maja 2026. godine Vlada Federacije BiH utvrdila Prijedlog zakona o postupku vanredne uprave u privrednom društvu Nova Željezara Zenica d.o.o. Zenica od posebnog sistemskog značaja za Federaciju BiH.Ovaj zakon ne nastaje u praznom prostoru. On nastaje nakon niza događaja koji su pokazali da redovni stečajni i izvršni mehanizmi, u slučaju ovako značajnog industrijskog subjekta, mogu proizvesti štetu veću od same vrijednosti duga. Nekontrolisana blokada računa, pojedinačne naplate, raskidi ključnih ugovora, prodaja imovine i prekid proizvodnje mogu dovesti do pada vrijednosti imovine, gubitka radnih mjesta, lančane nelikvidnosti dobavljača, smanjenja javnih prihoda i šireg udara na ekonomsku stabilnost.

Zato zakon uvodi poseban, jednokratan i sudski kontrolisan postupak vanredne uprave. On se odnosi isključivo na Novu Željezaru Zenica i ne može se primijeniti na bilo koje drugo društvo bez izmjene zakona. Samo navođenje Nove Željezare u zakonu ne znači automatsko otvaranje postupka, niti prejudicira platežnu nesposobnost, odgovornost organa, osnovanost potraživanja, vlasnički položaj ili ishod restrukturiranja.

Postupak se može otvoriti samo rješenjem suda, nakon što sud utvrdi da su ispunjeni zakonski uslovi. To je važna garancija. Ovaj zakon ne ukida sud, nego ga stavlja u centar postupka. Ne ukida prava povjerilaca, nego ih uređuje. Ne ukida prava vlasnika, nego propisuje da se ona mogu mijenjati samo kroz zakonit, transparentan i sudski potvrđen plan restrukturiranja. Ne ukida stečajno pravo, nego uvodi poseban postupak u izuzetnoj situaciji, kada bi redovni tok događaja mogao proizvesti šire društvene i ekonomske posljedice.

Vanredna uprava treba omogućiti da se poslovanje stavi pod kontrolu, da se utvrdi stvarno stanje imovine i obaveza, da se spriječi daljnje umanjenje vrijednosti, da se provjere transakcije s povezanim licima i da se pripremi plan restrukturiranja. U tom planu mora biti jasno odgovoreno šta se može pokrenuti, koji pogoni mogu raditi, koji su uslovi za nastavak proizvodnje, koji su realni izvori finansiranja, kakav je položaj radnika i kako će se povjerioci namiriti bolje nego u redovnom stečaju.

Moratorij koji zakon predviđa nije otpis duga i nije poklon dužniku. On je privremena zaštita poslovne cjeline kako bi se spriječilo da pojedinačne naplate potpuno razbiju sistem i onemoguće bilo kakvo restrukturiranje. Cilj nije da se dugovi sakriju, nego da se transparentno prijave, ispitaju, klasiraju i riješe kroz plan koji potvrđuje sud.

Posebno je važno da zakon omogućava novo i privremeno finansiranje, ali ne kao nekontrolisano trošenje javnog novca, nego kao instrument stabilizacije poslovanja, očuvanja vrijednosti i eventualnog pokretanja proizvodnje. Ako postoji mogućnost da se pogoni ponovo stave u funkciju, da se sačuvaju radna mjesta i da se obezbijedi veća vrijednost za povjerioce nego u stečaju, država mora imati pravni alat da takav proces podrži pod jasnim uslovima, uz nadzor i odgovornost.

Zakon u središte stavlja i plan restrukturiranja. Taj plan ne smije biti formalnost. On mora biti realan dokument koji pokazuje da li je Nova Željezara Zenica održiva kao poslovna cjelina, koji dio proizvodnje se može pokrenuti, pod kojim uslovima, uz koje finansiranje, s kojim obavezama prema radnicima i povjeriocima i uz kakvu kontrolu budućeg poslovanja. Ako plan pokaže da postoji ekonomska opravdanost nastavka rada, onda cilj mora biti pokretanje proizvodnje. Ako plan pokaže da neki dijelovi nisu održivi, i to mora biti rečeno jasno, ali kroz uređen proces, a ne kroz stihijsko urušavanje.

Radnici u ovom postupku ne smiju biti posmatrači. Oni su najdirektnije pogođeni i zato moraju imati institucionalno mjesto u postupku. Zakon dodatno naglašava potrebu zaštite radnika i učešća njihovih predstavnika u svim važnim fazama provedbe. Ne može se govoriti o restrukturiranju, a da se ne govori o ljudima koji su decenijama gradili industrijsku vrijednost Zenice.

Posebno važan dio zakona odnosi se na transparentnost, izvještavanje, reviziju, forenzičke analize i kontrolu povezanih lica. To je u ovom slučaju od presudnog značaja. Javnost ima pravo znati da li su postojale transakcije koje su umanjile vrijednost društva, da li su povezana lica imala povlašten položaj, da li su potraživanja realna, da li su odluke uprave bile u interesu društva i da li je neko pokušao teret privatnih odluka prebaciti na radnike, povjerioce i javni sektor.

Zato ovaj zakon nije zaštita bilo kojeg vlasnika. Naprotiv, on otvara prostor da se poslovanje stavi pod nadzor, da se utvrdi odgovornost i da se spriječi daljnje urušavanje vrijednosti.

Zakon jasno propisuje da se ne radi o nacionalizaciji, eksproprijaciji ili trajnom političkom preuzimanju upravljanja. Eventualne korporativne mjere, uključujući smanjenje ili povećanje kapitala, konverziju duga u kapital, promjenu vlasničke strukture ili prijenos poslovne cjeline, mogu se provesti samo ako su izričito predviđene planom restrukturiranja, ako su zasnovane na procjeni vrijednosti i ako su potvrđene od suda u postupku u kojem su zaštićena prava svih učesnika.

Zakon također ne zaobilazi propise Bosne i Hercegovine. Pitanja državne pomoći, konkurencije, javnih nabavki, indirektnih poreza, carina i drugih oblasti iz nadležnosti institucija BiH ostaju u nadležnosti tih institucija. Ako neka mjera predstavlja državnu pomoć, ona mora proći proceduru po propisima o državnoj pomoći. Ako neka mjera predstavlja koncentraciju, mora se provesti u skladu s pravilima konkurencije.

To je dodatna potvrda da ovaj zakon nije pokušaj da se zaobiđu pravila, nego da se u okviru pravnog sistema stvori poseban mehanizam za posebnu situaciju.

Odgovoran pristup nije zatvarati oči pred stečajem. Ali odgovoran pristup nije ni pustiti da stečaj samelje industrijski sistem bez pokušaja da se sačuva ono što se može sačuvati.

Ponovit ću, novi vlasnici su imali priliku da rade, kada su pokrenuli stečaj i tražili da se isti ubza pred sudom, Vlada Federacije BiH pokušala je otvoriti prostor za dogovor, uključiti Energoinvest, ponuditi model preuzimanja pod odgovornim uslovima i spriječiti gašenje proizvodnje. Ali kada takav model nije prihvaćen kao hitno rješenje, imamo obavezu stvoriti zakonski okvir u kojem će se postupak voditi transparentno, sudski kontrolisano i u interesu radnika, povjerilaca, proizvodnje i javnog interesa, a sve sa ciljem očuvanja radnih mjesta, privrede Federacije BiH i države Bosne i Hercegovine.

Ovaj zakon daje šansu pokretanju proizvodnje i opstanku privrednog društva Nova Željezara Zenica. Zakon daje sudski okvir, reguliše upravljanje, moratorij, plan restrukturiranja, kontrolu, transparentnost, mogućnost finansiranja i ponavljam, daje šansu da se proizvodnja ponovo pokrene, ako za to postoje ekonomski i tehnički uslovi.

Bez ovog zakona imamo rizik nekontrolisanog stečaja, gubitka proizvodnog kontinuiteta, pada vrijednosti imovine, neizvjesnosti za radnike, štete za dobavljače i udara na povezane sisteme.

Sa ovim zakonom imamo mogućnost da se postupak uvede u red, da se utvrde stvarne obaveze, da se provjeri poslovanje, da se zaštite radnici, da se uključe povjerioci, da se ispita odgovornost i da se prije svega nastavi proizvodnja.Zato danas ne odlučujemo samo o jednom zakonskom tekstu. Odlučujemo da li će Federacija Bosne i Hercegovine imati institucionalni odgovor kada se pred našim očima urušava industrijski lanac od posebnog značaja.

Zato predlažem da ovaj dom podrži Zakon o postupku vanredne uprave u privrednom društvu Nova Željezara Zenica d.o.o. Zenica od posebnog sistemskog značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine, kako bismo umjesto nekontrolisanog gašenja otvorili prostor za kontrolisano restrukturiranje, ponovno pokretanje proizvodnje, zaštitu radnika i očuvanje industrijske vrijednosti Zenice i Federacije Bosne i Hercegovine”, zaključio je u svom govoru Lakić.