Magazin

Mislite da je oblatna samo dosadni starinski kolač? Ove tri bizarnosti o njoj potpuno će vas iznenaditi

Kada netko spomene oblatne (ili oblatne), većina nas odmah pomisli na bakinu kuhinju, miris kuhanog mlijeka s orasima i retro blagdanski stol. Na prvu, oblatna djeluje kao najjednostavniji, pa čak i pomalo dosadan kolač koji se pravi "kad nemamo vremena za nešto bolje".

FOTO: VAŠA KUHARICA
FOTO: VAŠA KUHARICA

No, iza te rešetkaste, hrskave teksture krije se nevjerojatna povijest, vjerski rituali, pa čak i visoka tehnologija. Donosimo vam tri bizarnosti o oblatnama koje će vam dokazati da je ovaj skromni kolač zapravo pravo remek-djelo povijesti.

1. Sve je počelo u crkvi: Oblatna je zapravo “rođakinja” svetih hostija

Iako nam je prva asocijacija na oblatnu slatki kolač, njezino podrijetlo je duboko religiozno. Sama riječ dolazi od latinske riječi oblata, što u prijevodu znači “žrtveni dar”.

Tijekom srednjeg vijeka, redovnici su u samostanima pekli tanko, beskvasno tijesto od brašna i vode na posebnim željeznim kalupima kako bi radili hostije za svetu misu. S vremenom, netko se u samostanskim kuhinjama dosjetio genijalne ideje: što ako to isto hrskavo tijesto obogatimo medom, orasima i začinima? Tako je crkveni ritual stvorio jedan od najstarijih slatkiša u Europi.

2. Kraljevski pečat: Nekada su bile luksuz rezerviran samo za plemstvo

Danas oblatne kupujemo u supermarketu za sitniš, no u 14. i 15. stoljeću one su bile statusni simbol bogataša i kraljeva.

Kalupi za pečenje oblatni bili su ručno kovani od teškog željeza, a na njima su bili ugravirani obiteljski grbovi, religijski simboli ili komplicirani geometrijski uzorci (iz kojih su evoluirale današnje prepoznatljive kockice/rešetke). U Francuskoj su postojali čak i službeni cehovi “oblatara” (oubloyers) koji su imali ekskluzivno pravo pečenja ovog deserta za kraljevski dvor. Ako ste tada nekome poslužili oblatnu, to je bio znak ekstremnog bogatstva.

3. Savršeni inženjering: Zašto uopće imaju te rešetkaste kockice?

Prepoznatljive kockice na površini oblatne nisu tu samo zbog ukrasa – one su čisti kulinarski inženjering.

Da je oblatna potpuno ravna poput običnog papira, krema kojom je premažete bi pri rezanju ili zagrizu jednostavno iskliznula van, a gornji list bi otpao. Te male kockice i udubljenja djeluju kao stotine minijaturnih “sidra” koja zaključavaju kremu na mjestu i osiguravaju da kolač ostane kompaktan, a da listovi zadrže svoju hrskavost. Bez tog pametnog reljefa, oblatna kakvu poznajemo bila bi tehnički nemoguća za jesti.

Bonus zanimljivost: Što povezuje oblatnu i moderne napolitanke?

Sve! Industrijske napolitanke koje danas kupujemo u vrećicama zapravo su izravni potomci tradicionalne oblatne. Krajem 19. stoljeća, bečka tvrtka Manner uzela je klasične listove oblatni, napunila ih kremom od lješnjaka iz Napulja (otuda ime “napolitanke”) i stvorila najprodavaniji industrijski slatkiš na svijetu.

Sljedeći put kad budete rezali oblatne na rombove ili kockice, sjetite se da pred sobom imate slasticu s poviješću dugom gotovo tisuću godina.