Priča je slikovitija nego što možete zamisliti.
„Čestitam, kolega… vama je pala sjekira u med.“ Tim je riječima Ivo Andrić u jednom svom djelu opisao iznenadni uspjeh. Frazem koji je gotovo svako od nas barem jednom čuo ili upotrijebio, duboko je ukorijenjen u našem jeziku kao sinonim za nenadanu sreću, veliku dobit ili životnu priliku koja se pojavila niotkuda.
Kada nekome želimo opisati da mu se posrećilo više nego što je očekivao, a pogotovo ako je neočekivano popravio svoj materijalni položaj, posegnut ćemo za ovom slikovitom izrekom. Med je, naravno, jasan – simbol je slasti i zadovoljstva. Ali, otkud u toj slatkoj priči o uspjehu dolazi teška i oštra sjekira? Logika na prvu izostaje, no iza ovog neobičnog spoja krije se fascinantna priča o teškom životu naših predaka.
Drevni lov na med: Posao visokog rizika
Da bismo razumjeli porijeklo frazema, moramo se vratiti u vrijeme kada pčelarstvo kakvo danas poznajemo nije postojalo. Nije bilo urednih drvenih košnica, a med je bio rijetka i iznimno cijenjena poslastica, ujedno i jedini zaslađivač. Do njega se dolazilo teškim i opasnim poslom – lovom na med.
Tadašnji „pčelari“ bili su zapravo tragači koji su lutali šumama u potrazi za rojevima divljih pčela koje su svoja staništa gradile na skrovitim mjestima, najčešće u šupljinama pri vrhovima visokih stabala. Pronaći takvo stanište bio je poduhvat koji je zahtijevao sate hoda i veliko iskustvo. Skupljači meda morali su se vješto penjati po stablima, neprestano udarajući sjekirom po kori ne bi li po zvuku otkrili skrivenu duplju ispunjenu dragocjenim saćem.
Upravo u tom mukotrpnom procesu nastao je izraz. Zamislite lovca na med koji satima obilazi stablo, udara sjekirom bez uspjeha, a onda odjednom, oštrica probije naizgled čvrstu koru i doslovno potone u ljepljivu, mirisnu masu.
Taj trenutak, kada bi teška sjekira utonula u skrivenu riznicu meda, smatrao se vrhuncem sreće. Bio je to znak da je sav trud napokon nagrađen na najslađi mogući način, i to potpuno neočekivano.
Šta kaže lingvistika?
Još je Vuk Karadžić u svojoj zbirci „Srpske narodne poslovice“ zabilježio ovu izreku, nagađajući o njenom porijeklu:
„Pala (mu) sjekira u med. Srećan je. …da li nije, kad se isijecaju čele iz drvjeta, pa kad je duplja puna meda, te sjekira, kako se udari njom u drvo, propadne u med?“
Vukova pretpostavka pokazala se tačnom, a potvrdili su je i kasniji lingvisti. Jezikoslovci opisuju kako su u prošlosti, kada su ljudi sami sjekli drva za ogrjev, ovakvi slučajni pronalasci divljeg meda u trupcima bili stvarni doživljaji iznenadne radosti. S vremenom se to konkretno iskustvo pretočilo u preneseno značenje, što je u razvoju jezika uobičajena pojava. Stoga je „sjekira u medu“ savršen odraz te iskonske, nenadane sreće.
Greška modernog doba: Kako je sjekira postala kašika?
Međutim, kako se način života mijenjao i ljudi su se udaljili od starih običaja, izvorni smisao frazema počeo je blijedjeti. Mnogima je spoj sjekire i meda postao nelogičan, pa su ga pokušali „ispraviti“ zamjenom riječi. Tako je nastao izraz „pala mu kašika u med“.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.