Vehbija Peksin izdao novu knjigu: "METODA ROSEN-Putokaz do unutarnjeg mira i svjetlosti duše"

Naprotiv, upravo kroz vlastito iskustvo gubitka vida uspio je izgraditi izuzetnu životnu snagu, empatiju i želju da pomaže drugima.

Njegov neumorni rad, stručni angažman i bogat književni opus predstavljaju snažnu podršku osobama sa oštećenjem vida, ali i svima koji se suočavaju sa životnim izazovima.

    Splet životnih okolnosti doveo je do toga da Vehbija Peksin, književnik i terapeut iz Foče, ostane bez vida. Međutim, umjesto da ga takva sudbina obeshrabri, on je svoju životnu borbu pretvorio u inspiraciju i motivaciju za druge. Konstantno radeći na vlastitom obrazovanju i usavršavanju, pokazao je kako čovjek snagom volje, znanjem i vjerom u sebe može prevazići i najveće prepreke.

    Ovog vitalnog i izuzetno agilnog čovjeka sreli smo na ovogodišnjem  Internacionalnom sarajevskom sajmu knjiga, gdje je na štandu Biblioteke za slijepa i slabovidna lica u BiH promovisao svoju novu knjigu „METODA ROSEN – Putokaz do unutarnjeg mira i svjetlosti duše“. Riječ je o djelu koje ne govori samo o terapijskoj metodi, nego i o čovjekovoj potrebi da pronađe unutrašnji mir, prihvati sebe i razvija vlastite potencijale bez obzira na životne okolnosti.

   – Ovu knjigu posvetio sam doktorici Lidiji Pehar, redovnoj profesorici i akademiku, duplom doktoru nauka, koja me je sa velikom empatijom, nesebičnom željom za pomoći i podrškom, uvela u svijet nauke i naučno-istraživačkog rada, kaže Vehbija Peksin. Ona je zaslužna za to što pišem o jednoj svjetski priznatoj metodi koja je nova u našoj zemlji. Metodu Rosen doveo sam na prostore bivše Jugoslavije i trenutno sam za nju odgovoran na području cijelog Balkana.

    Posebnu vrijednost Vehbijinog rada predstavlja činjenica da svoja iskustva i znanje nesebično prenosi drugima. Kroz svoje knjige, seminare i edukacije nastoji pomoći osobama sa oštećenjem vida da se ne osjećaju manje vrijednim ili izolovanim. Njegove poruke ohrabruju ljude da vlastiti hendikep ne doživljavaju kao kraj mogućnosti, nego kao izazov koji se može prevazići razvijanjem drugih sposobnosti, samopouzdanja i unutrašnje snage.

    Njegov angažman posebno je značajan jer dolazi od čovjeka koji je ličnim primjerom dokazao da invaliditet ne mora ograničiti čovjekovu kreativnost, profesionalni razvoj i društvenu korisnost. Upravo zbog toga Vehbija Peksin danas predstavlja uzor mnogim slijepim i slabovidnim osobama koje kroz njegove knjige i predavanja pronalaze motivaciju da hrabrije i sigurnije koračaju kroz život.

     Akademik Lidija Pehar u recenziji ove knjige ističe da se Rosen metoda iz pera Vehbije Peksina zasniva na svjesnom i iscjeljujućem dodiru, te naglašava njegovu izuzetnu empatiju i sposobnost razumijevanja ljudi koji su prošli kroz traume i teška životna iskustva. Posebno je fascinantna njegova sposobnost da kroz kontakt i razgovor dopre do čovjeka, pruži osjećaj sigurnosti i pomogne mu da pronađe unutrašnju ravnotežu.

    Vehbija Peksin rođen je 1957. godine u Potkolunu kod Foče. Osnovno obrazovanje završio je u Zavodu za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu u Sarajevu, a potom srednju školu za specijalnog medicinskog tehničara – masera u Beograd. Višu medicinsku školu završio je u Sarajevu, nakon čega se zaposlio na Institutu za fizijatriju i rehabilitaciju na Ilidži. Tokom minulog rata  u BiH odlazi u Švedsku, gdje diplomira za Rosen terapeuta na Axelsonovom institutu za gimnastiku i alternativnu medicinu u Stockholmu.

    Njegov radni vijek obilježili su humanost, stručnost i kontinuirana želja za učenjem. Pokrenuo je prve tečajeve Rosen metode u Bosni i Hercegovini, učestvovao na brojnim domaćim i međunarodnim seminarima iz oblasti fizikalne medicine, rehabilitacije i alternativnih terapija, te napisao niz stručnih i motivacionih djela među kojima su: „Program vježbi iz kineziterapije“, „Vježbe za tijelo“, „Govorom tijela do zadovoljstva u duši“, „Šta vidiš kad me vidiš“, „Putokazi za bolji život“ i druga.

     I danas, iako je u penziji, Vehbija Peksin ostaje aktivan, stvaralački angažovan i posvećen misiji pomaganja ljudima. Njegov životni put potvrđuje da istinska snaga čovjeka ne leži u fizičkom vidu, nego u jasnoći duha, širini srca i spremnosti da svojim iskustvom osvijetli put drugima.