Ispod njega leži Kolska superduboka bušotina, najdublja rupa koju je čovjek ikada izbušio u Zemljinoj kori.
Nakon gotovo dvije decenije rada, sovjetski istraživači su 1989. godine uspjeli dosegnuti nevjerovatnih 12.262 metra dubine. Time je ovaj projekt postao dublji čak i od Marijanske brazde, najdublje tačke svjetskih okeana. Ono što su naučnici pronašli tokom bušenja potpuno je promijenilo dotadašnja geološka shvatanja.
Dublje od najdubljeg okeana
Marijanska brazda doseže dubinu od oko 11 kilometara, no sovjetski projekt otišao je korak dalje. Bušotina na poluostrvu Kola probila se više od 12 kilometara kroz čvrstu stijenu. Poređenja radi, kada bi se najviši vrh svijeta, Mount Everest, spustio u ovu bušotinu, iznad njega bi ostalo još nekoliko kilometara praznog prostora.
Uprkos rekordnoj dubini, istraživači su zapravo probili tek mali dio Zemljine kore, za koju se procjenjuje da je na tom području debela oko 35 kilometara. Sama bušotina bila je iznenađujuće uska – na površini je promjer iznosio svega 23 centimetra, dok se pri dnu sužavao na manje od deset centimetara.
Temperature koje prkose predviđanjima
Jedan od najvećih izazova pojavio se na velikim dubinama. Naučnici su očekivali temperature od oko 100°C, no instrumenti su pokazali gotovo 180°C.
Tako ekstremna toplota potpuno je promijenila ponašanje stijena. Granit star milijardama godina više nije djelovao kao čvrsta materija, već se počeo ponašati poput guste mase koja se deformiše pod ogromnim pritiskom. Bušilice su se zaglavljivale, oprema je nestajala u rastopljenim pukotinama, a inženjeri su često morali mijenjati smjer bušenja, zbog čega unutrašnjost bušotine podsjeća na razgranato stablo. Upravo je visoka temperatura bila glavni razlog za prekid projekta početkom devedesetih godina.
Neočekivana otkrića: Voda i vodik
Najveće iznenađenje za geologe bilo je otkriće vode na dubinama gdje se smatralo da je to nemoguće zbog ogromnog pritiska. Voda je pronađena zarobljena u mikroskopskim pukotinama stijena, vjerovatno još iz rane historije Zemlje.
Također, zabilježeno je prisustvo prirodnog vodika koji je izlazio iz stijena. Decenijama kasnije, ovo otkriće postaje izuzetno aktuelno jer energetske kompanije danas istražuju geološki vodik kao potencijalni izvor čiste energije budućnosti.
Dodir s najstarijim dijelovima planete
Uz pomoć uzoraka izvađenih s dubine veće od 12 kilometara, naučnici su proučavali stijene stare 2,7 milijardi godina. Posebno je zanimljivo otkriće da pojedine stijene imaju hemijski sastav sličan uzorcima koje su astronauti misije Apollo donijeli s Mjeseca. To je dodatno osnažilo teoriju o nastanku Mjeseca nakon sudara Zemlje s drugim nebeskim tijelom.
Zapečaćeni misterij u snježnoj tundri
Kolska bušotina bila je i pitanje prestiža tokom Hladnog rata. Sovjetski Savez je želio dokazati tehnološku nadmoć nad SAD-om, čiji je sličan projekt Mohole ugašen zbog nedostatka sredstava.
Nakon raspada SSSR-a, projekt je ostao bez finansija. Bušenje je službeno zaustavljeno 1992. godine, a otvor je 2005. godine zapečaćen masivnim čeličnim poklopcem teškim 12 tona. Danas, u jeku energetske krize i potrage za geotermalnim izvorima, podaci s Kole ponovo postaju predmet detaljnih istraživanja. Iako napuštena, “najdublja rupa na svijetu” i dalje čuva odgovore na pitanja koja nauka tek počinje razumijevati.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.