U društvu onih koji oblikuju današnju scenu, svjedočili smo trenutku koji briše granicu između posmatrača i djela.
Istorijski presedan u hramu Ticijana
Gallerie dell’Accademia u Veneciji je državni muzej, hram u kojem se nalaze najvažnija djela velikog Ticijana i renesansnih majstora. Iako je galerija kao muzej otvorena za javnost još 1817. godine, Marina Abramović je prva žena i umjetnica performansa kojoj je ukazana čast da u ovom prostoru priredi ovakvu vrstu izložbe-performansa.
Na otvaranju 4. maja, koji je bio zatvorenog tipa, među probranim krugom svjetskih kritičara, istoričara umjetnosti i najuticajnijih medijskih redakcija, kojih nije bilo puno, ne iz razloga ne zainteresovanosti, nego iz razloga što Marina i njen tim biraju ko će se naći na njenoj izložbi.
Da bi ste bili pozvani, morate proći proceduru od par mjeseci, da vidi čim se bavite i kakve emisije pravite. Dobili smo poziv da prisustvujemo ovom ekskluzivnom događaju. Biti u prostoriji gdje se Ticijanova djela susreću sa savremenim performansom, među svega nekoliko zvanica iz regiona Evrope, bio je trenutak koji se pamti.
Izložba “Transforming Energy” u prestižnoj Gallerie dell’Accademia u Veneciji nije samo statična postavka, to je lavirint iskustava raspoređenih kroz nekoliko sala, gdje svaki predmet ima ulogu u transformaciji energije posjetioca.
Počeci koji stvaraju budućnost: Susret sa Marinom
Kada govorimo o fenomenu Marine Abramović, uvijek se vraćamo na njene korijene. Njena energija i harizma vuku snagu iz njenog porijekla i njenih roditelja, čiji su duh i disciplina oblikovali njenu beskompromisnu umjetnost. Vidjeti Marinu u prepunoj sali, među renesansnim remek-djelima, njenu veselost, vedar duh i izuzetno pozitivan stav, dalo je ovom susretu posebnu dimenziju.
Na zvaničnoj konferenciji za medije, govornicu su uz Marinu dijelili Giulio Manieri Elia, direktor Gallerie dell’Accademia, i Shai Baitel, umjetnički direktor Modern Art Museum iz Šangaja i kustos izložbe. Iskoristila sam trenutak pred punom salom i obratila se Marini na maternjem jeziku:
„Ja sam Sanja Jović, dolazim ispred medijske kuće Euroblic, Ringier Grupacije, iz zemalja bivše Jugoslavije – iz BiH i Srbije, osjetila sam energiju ovog prostora i vašu blizinu, i zato ću vam pitanje postaviti na našem jeziku. Dijelimo isti jezik i korijene, i želim da to uradim upravo ovdje, pred Ticijanovim djelima.“
Marina je sa osmijehom prihvatila gest, lično prevela pitanje ostatku sale, a zatim odgovorila na pitanje o tome da li je kao djevojčica mogla da zamisli da će njena tišina postati vječnost u Veneciji.
Doživljaj performansa: Kada posjetilac postaje učesnik
Kako je sama Marina istakla tokom izlaganja, ljudi danas nemaju vremena da dva ili tri sata pasivno posmatraju performans. Zbog toga je kreirala nešto sasvim novo – prostor u kojem posmatrač više nije u centru pažnje, već postaje aktivni učesnik.
Od katarze do novih svijetova: Počeci i rituali
Na samom ulazu u galeriju, posjetioce dočekuje Marinin razvoj kroz godine u vidu projekcije. Ona korača bosonoga u crvenom kompletu, vodeći publiku ka budućnosti. Osoblje u bijelim odjelima nudi slušalice koje pojačavaju osjećaj tišine i izolacije, pripremajući vas za duboko emotivno iskustvo. Prilikom ulaska, djevojke pružaju ruke i vode vas dalje, dajući vam osjećaj da tu zaista pripadate.
Sam ulazak u izložbeni prostor nosi snažnu simboliku. Dočekani smo prizorom koji nas vraća u njene najdublje rituale: prizorom kravljih kostiju, koji nas podsjeća na njen čuveni performans „Balkan Baroque“ i bolno čišćenje kostiju kao suočavanje sa sjećanjima i istorijom. Odmah u tom uvodnom dijelu, kroz monumentalnu projekciju, prikazana je njena duboka povezanost sa prirodom i ljudima – igra sa Aboridžinima i njena duhovna potraga na Tibetu. To nas odmah uvodi u suštinu izložbe: transformaciju energije i sjećanja u duhovno pročišćenje.
Šta kriju hodnici Accademie?
Na fotografijama i snimcima sa lica mjesta jasno se vidi kako se savremene instalacije direktno sučeljavaju sa antičkim i renesansnim skulpturama.
Centralni dio jedne od sala zauzimaju paravani u primarnim bojama (žuta, crvena) koji služe kao mjesta za izolaciju. Posjetioci i osoblje sjede potpuno mirno, okrenuti ka boji, dok ih okružuju mermerne biste prošlih vremena. Prirodno svjetlo koje dopire kroz visoke prozore obasjava instalacije od kvarca i soli, dajući im sakralni karakter.
Hodnici i prostorije galerije odišu specifičnim objektima koji su dio performansa. Posjetioci prolaze kroz energetske portale, a tu su i instalacije poput crvenog telefona “The Urgent Call” i “Telepathy Phones”, koji nas pozivaju da preispitamo komunikaciju kada riječi utihnu.
U drugom dijelu prostorije nalazi se stolica za ljudsku upotrebu sa stolicom za duhove (2012). Ova instalacija od drveta i kvarcnog kristala traži od publike potpuno mirovanje. Uputstvo je jasno: sjedite, zatvorite oči i ostanite nepomični, trajanje je neograničeno. To je direktan poziv na susret sa sopstvenim duhom.
Zlatna kada ispunjena solju, iznad koje visi kristal kvarca, simbolizuje čišćenje i akumulaciju energije.
Kroz prostorije nailazite na energetske portale i vrata koja otvarate – simboličan prelaz u kojem se, otvaranjem vrata, pred vama pojavljuje snop svjetlosti koji predstavlja svjetlost i energiju budućnosti. U tom trenutku, svaki učesnik reaguje autentično, neki od posjetilaca odlučuju da ih ne otvore, već ostaju u kontemplaciji, dok drugi koračaju naprijed.
Gdje ide savremena umjetnost u budućnosti?
Izložba “Transforming Energy” dokazuje da Marina Abramović ne koristi energiju samo za sebe, već je usmjerava ka publici. Razmjenom energije kroz ove interaktivne objekte, shvatamo da se savremena umjetnost budućnosti kreće iz pasivnog prostora posmatranja u prostor aktivnog bivanja i duhovne participacije.
Mjerimo novo vrijeme
Biti dio ovog probranog kruga ljudi 4. maja bila je potvrda da se prava „mjera“ umjetnosti danas traži u hrabrosti da se učestvuje. Lični poziv tima Marine Abramović za Euroblic i emisiju „Razgovori sa mjerom“ potvrda je da naš rad ima odjek koji prevazilazi granice.
Venecija danas ne miriše samo na kanale, ona miriše na budućnost koju je Marina Abramović hrabro prigrlila, a mi smo je zabilježili iz prvog reda.
Vrijeme posmatranja je prošlo – došlo je vrijeme bivanja.
Iz Venecije za Euroblic – Sanja Jović
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.