Kultura

Politika umjetnosti!

Ovogodišnje 61. Venecijansko bijenale 2026. godine kao da je od festivala umjetnosti postala politička pozornica. Dok pojedini paviljoni štrajkuju, drugi održavaju političke performanse, a treći drže političke zborove.

FOTO: ISIDORA JOVIĆ
FOTO: ISIDORA JOVIĆ

Ulazak u kompleks Venecijanskog bijenala u parku Giardini della Biennale izaziva snažan utisak. Na samom početku primijećen je čovjek sa natpisom i WC-daskom na kojoj piše: „Now, every shit is art!” što se povezuje sa geslom brazilskog savremenog umjetnika i performera Fabija di Ojuare iz države Rio Grande do Norte.

FOTO: ISIDORA JOVIĆ
FOTO: ISIDORA JOVIĆ

On nije dio nijednog paviljona, nego samostalni umjetnik, koji je 2013. godine ponovio ovaj performans samo potpuno nag.

Postavlja se pitanje: da li je Fabio zaista u pravu i da li je savremena umjetnost danas samo promocija politike?

Dana 8. maja 2026. godine, veliki broj paviljona ušao je u jednodnevni štrajk i stavio katanac na vrata, uz obrazloženje da ne žele učešće Izraela na ovogodišnjem Bijenalu i da se protive „artwashingu“ rata u Gazi. Nacionalni paviljoni koji su se uključili u ovu akciju, kroz potpuni ili djelimični štrajk, navodno uključuju Austriju, Japan, Južnu Koreju, Francusku, Belgiju, Nizozemsku, Egipat, Sloveniju i Liban.

Austrijski paviljon je ispred zatvorenih vrata i zvona koje je prethodno bilo glavna atrakcija za sve posjetitelje, postavio obavještenje javnosti da ulazi u jednodnevni štrajk 8. maja zbog štrajka zaposlenih i učesnika performansa ,,Seaworld Venice”.

FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ

Paviljon Japana se pridružio štrajku i istakao natpise „Babies on strike”, uz simboliku lutaka-beba koje učestvuju u projektu umjetnika Ei Arakawa-Nasha, kao reakciju na rat u Gazi. Ovaj motiv se tumači kao simbol stradanja djece u Gazi.

Južna Koreja je zatvorila svoj paviljon, dok je Francuska obustavila aktivnosti tokom štrajka. Belgija je simbolično blokirala ulaz lancima i protestnim porukama, a egipatski paviljon je bio djelimično zatvoren.

Izraelski paviljon je, prema navodima, još na početku zatvoren, uz objašnjenje da neće učestvovati dok se politička situacija ne stabilizuje.

Postavlja se pitanje: da li je brazilski umjetnik sa početka priče u pravu? I da li je danas umjetnost postala alat kojim pojedine institucije i države peru svoje postupke i prikazuju se u boljem svjetlu?

Ostaje da se vidi i da se nadamo boljem svijetu bez prekomjernog miješanja politike u kulturne institucije.